Jedna od osnovnih preventivnih mjera zaštite radnika posebno u hemijskoj industriji podrazumijeva mjerenje koncentracija štetnih i otrovnih plinova na radnom mjestu kontinuirano ili prije izvođenja određenog zadatka u sumnjivom području ili aktivnosti kada sumnjamo na moguću pojavu štetnog plina.
Instrumenti koji se koriste za ove namjene su detektori plina. Mogu biti u nekoliko varijanti a mi ćemo ovdje govoriti onim koji se danas najviše koriste.
– Lični detektor plina. Radi se malom kompaktnom uređaju koji se kača na džep jakne radnika koji ulazi u sumnjivu zonu. Ovi detektori imaju elektro hemijski senzor koji reaguje na pojavu plina i šalje radniku upozorenje (instrument istovremeno šalje zvučni signal, svjetlosni i vibrira). Kod većine današnjih uređaja ovog tipa baterija se nalazi unutar aparata i nije punjiva. Detektor sa takvom baterijom traje u zavisnosti od intenziteta upotrebe a može biti od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Ovo svakako deklariše proizvođač. Pogodnost ovih uređaja je u tome što su jednostavni za upotrebu i radniku za korištenje ovog uređaja obično ne treba dodatna asistencija stručne osobe zaštite na radu.
– Ručni elektronski mjerač plina. Obično se radi o malo kvalitetnijem mjeraču koga koriste profesionalci za mjerenje plinova mada ga mogu koristiti svi radnici koji su upoznati o načinu funkcionisanja instrumenta za mjerenje plinova. Mogu biti u varijanti da sadrže jedan elektro hemijski senzor ili više njih (dakle svaki senzor mjeri određeni plin) Recimo imate mjerač plina ugljenmonokdida ili mjerač plina metana, mjerač plina propana pojedinačno ili instrument ima više senzora istovremeno i može mjeriti više plinova. Ovdje postoji određen problem kod kombinacije više plinova ali to svakako kupcu treba da objasni prodavač mjernog instrumenta. Slično funkcioniše kao i prethodni lični detektor plina samo što ovi profesionalni uređaji imaju punjivu bateriju koja se mora povremeno napuniti. Instrument očitava trenutnu vrijednost plina.
– Ručni manuelni mjerač plina. Ovo su prvi modeli ovakvih instrumenata i njima su se prvobitno mjerili štetni i otrovni gasovi. Ovaj uređaj obično koriste stručnjaci i nije za primjenu od strane ne kvalifikovanih osoba zbog riozika od pogrešnog očitanja vrijednosti osim ako osobe nisu prošle posebnu obuku za rukovaonje mjernim instrumentom. Ručni mjerači plinova sastoje se od dva dijela. Sisaljke i cjevčice. Sisaljka usisava zrak vakumom kad se stisne i pusti a prethodno je u sisaljku stavljena indikatorska cjevčica za mjerenje određenog plina (paziti prije stavljanja cjevčice i sisaljku mora se slomiti staklo na oba kraja indikatorske cjevčice kako bi gas mogao kroz nju prolaziti. Nakon što sisaljka usisa zrak, očitavamo vrijednost izmjerenu na indikatorskoj cjevčici. Kada štetni plin prolazi kroz cjevčicu ona mijenja boju. Pročitati uputu proizvođača. Na cjevčici se može nalaziti nekoliko skala za očitanje a ispod skale broj npr. n=10. Ovo znači da da ako sa te skale želimo očitati vrijednost trebamo stisnuti i pustiti sisaljku 10 puta. Ili možemo stisnuti jedanput i onda dobivenu vrijednost pomnožiti 10 puta. Za različite plinove postoje različite indikatorske cjevčice a na svakoj od njih piše koji plin mjere.
Komentari