Pravilnik o tehničkim normativima za dizalice

Na osnovu člana 81. Zakona o standardizaciji („Službeni list SFRJ“, broj: 37/88 i 23/91),
u sporazumu sa saveznim sektorom za rad, zdravstvo, boračka pitanja i socijalnu politiku,
direktor Saveznog zavoda za standardizaciju propisuje:
PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA DIZALICE

1. OSNOVNE ODREDBE
   Član 1.
   Ovim Pravilnikom propisuju se :
2. tehnički uslovi i zahtjevi koji moraju biti ispunjeni pri projektovanju, proizvodnji,
   montaži, rukovanju i održavanju dizalica;
3. tehnički uslovi i zahtjevi koji moraju biti ispunjeni pri projektovanju i proizvodnji
   mehanizama, sklopova i dijelova dizalica;
4. tehnički uslovi i zahtjevi koji moraju biti ispunjeni pri ugradnji ostale opreme za
   dizalice;
5. postupak, način i intervali obaveznih pregleda i ispitivanja dizalica;
6. tehnički uslovi za korištenje dizalice;
7. tehnička dokumentacija dizalice.
   Pod dizalicom, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se mašina povremenog
   djelovanja namjenjena za podizanje, spuštanje i premještanje tereta u prostoru obješenog
   o kuku ili pridržavanog nekim drugim sredstvima za prihvatanje tereta.
   Član 2.
   Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na slijedeće vrste dizalica:
8. mosne dizalice svih tipova;
9. portalne i poluportalne dizalice i njihove kombinacije s obrtnim postoljem i pokretnim
   krakovima (fabričke, lučke, pristanišne, brodogradilišne i dr.);
10. pokretne i nepokretne konzolne dizalice (radioničke, građevinske, lučke i dr.);
11. pokretne i nepokretne dizalice sa tornjem i stubom, obrtnim postoljem i pokretnim
    krakom (lučke i brodogradilišne toranjske dizalice, građevinske i montažne stubne
    dizalice, igle i dr);
12. mobilne (samohodne) dizalice s obrtnim ili čvrstim postoljem, s okretnim i nagibnim
    krakom (dizalice na vozilima sa pneumaticima ili gusjenicama, šinskim vozilima i
    slično);
13. sve ostale dizalice koje rade pomoću čeličnog užeta, lanca ili nekog drugog elementa

za podizanje tereta, a po konstrukciji su kombinacija raznih tipova dizalica (kabl –
dizalice, sprinter – dizalice, kliješne, uložne, adžustažne, kontejnerske i slično);

7. koturače i vitla svih tipova koji su podešeni za rad sa čeličnim užetom ili lancem i koji
   se koriste kao samostalni uređaji, odnosno u sastavu drugih pokretnih uređaja za dizanje,
   spuštanje i prenošenje tereta.
   Odredbe ovog pravilnika odnose se i na sva pomoćna noseća sredstva dizalice (korpe,
   traverze, grabilice, kuke i na razne naprave od užadi i lanaca koje služe za nošenje i
   vezivanje tereta i sl.
   Član 3.
   Podaci neophodni za projektovanje, konstruisanje i izradu dizalica vanserijske
   porizvodnje određeni su Upitnim listom za dizalice, prema jugoslovenskom standardu za
   dizalice.
   Član 4.
   Ako se i na dizalicama nalaze ugrađeni ili postavljene posude po pritiskom vazduha ili
   gasa, takve posude moraju odgovarati propisima i tehničkim normativima za izradu i
   upotrebu pokretnih zatvorenih posuda za komprimovane tečne i pod pritiskom zatvorene
   gasove.
   Parni kotlovi i ugradnja parnih kotlova u dizalice moraju odgovarati propisima o
   tehničkim normativima za izradu i upotrebu parnih kotlova, parnih posuda, pregrijača
   pare i zagrijača vode.
   Član 5.
   Brzina kretanja vodnog vitla i dizalice pri upravljanju sa poda ne smije biti veća od 32
   m/min ako je komanda vezana za vozno vitlo odnosno veća od 50 m/min ako komanda
   nije vezana za vozno vitlo.Ova odredba se ne odnosi na dizalice kojima se upravlja sa
   pulta pomoću daljinske komande niti na dizalice kod kojih dizaličar pri kretanju mosta ili
   voznog vitla stoji u mjestu.
   Kod dizalica predviđenih za montažne i druge radove koji zahtjevaju posebnu tačnost i
   pažnju pri spuštanju tereta, mogu se, po potrebi, predvidjeti manje brzine, odnosno
   spuštanja zahvatnog sredstva i prenošenja tereta, odnosno obrtanja kraka (pomoću
   dvobrzinskih motora i sl.).
   Član 6.
   Električni uređaji (elektromotori, prekidači, sklopke, kontroleri i dr.) dizalice na

električni pogon predviđene za rad u prostoriji u kojoj nastaju eksplozivne smjese gasova,
para ili zapaljive prašine moraju biti protiveksplozivno zaštičeni prema jugoslovenskim
standardima za konstrukciju, izradu i ispitivanje električnih uređaja za rad u atmosferi
eksplozivnih smjesa.
Mehanički elementi dizalica predviđenih za rad u prostoriji u kojoj nastaju eksplozivne
smjese gasova, para ili zapaljive prašine moraju onemogućiti nastajanje iskre u toku rada
dizalice.Svi elementi koji u toku rada dolaze u međusobni kontakt moraju da budu
izrađeni od materijala koji ne izaziva varnicu
Dizalice iz st. 1. i 2. ovog člana moraju imati odbojnike izrađene od tvrde gume.
Član 7.
Dizalica mora na vidnom mjestu imati fabričku tablicu koja sadrži slijedeće podatke:
1) naziv i sjedište ili registrovani znak proizvođaća;
2) vrstu dizalice s oznakom tipa (samo ako je riječ o serijskoj proizvodnji);
3) nosivost u tonama;
4) tvornički broj;
5) godinu izrade;
6) pogonsku klasu dizalice.
Član 8.
Rekonstrukcija dizalice dozvoljena je samo nakon prethodno izrađenog projekta iz koga
se vidi da rekonstrukcijom neće biti ugrožena sigurnost rada dizalice.
Postavljanje teže dizalice ili više dizalica na postojeću stazu dizalice (nadzemnu ili
prizemnu) dozvoljeno je samo nakon prethodno izrađnog projekta iz kog se vidi da
stabilnot, odnosno sigurnost rada dizalice, kao i sigurnost i stabilnost nosećih dijelova
hale i drugih objekata neće biti ugroženi povećanjem tereta.
Član 9.
Kovalitet noseće metalne konstrukcije i dijelova mehanizama dizalice od metala ili legura
mora biti u skladu sa odredbama odgovarajućih jugosloveskih standarda.
Proizvođač dizalice mora pribaviti dokaz o kvalitetu materijala ugrađenog u noseće
metalne konstrukcije.
Član 10.
Manevarskim prostorom dizalice, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se prostor
koji je ograničen gabaritom dizalice pri njenom kretanju u polju djelovanja sa sredstvom

za prihvatanje tereta u krajnjem gornjem položaju.
Manipulacionim prostorom, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se prostor koji
je ograničen najvišim i najnižim položajem sredstva za prihvatanje tereta, krajnjim
bočnim položajem, zahvatnog stredstva u polju djelovanja dizalice, kao i njihovim
krajnjim položajima na krajevima dizalične staze.
U manevarskom prostoru dizalice i u slobodnom prostoru oko dizalice ne smiju se
nalaziti niti u njih zadirati dijelovi stacioniranih objekata.
Slobodan prostor oko dizalice određen je odgovarajućim jugoslovenskim standardom.
Dizalica iz jednog nivoa ne smije zadirati u manevarski prostor dizalice i slobodan
prostor oko dizalice iz drugog nivoa.Pri radu dizalice ne višem nivou iz njenog
manipulacionog prostora mora se ukloniti svaka dizalica sa nižeg nivoa.

1. Projektovanje dizalica
   Član 11.
   Pri projektovanju dizalica moraju se uzeti u obzir uslovi u kojima će dizalica raditi
   (temperatura okoline, prašina, vlažnost, prisustvo opasnih gasova i dr.).
   Pri projektovanju dizalica mora se svrstati u pogonsku klasu prema jugoslovenskom
   standardu za dizalice.
   Član 12.
   Ako na dizalici postoje dva ili više mehanizama dizanja ili voznih vitala, a nosivost
   konstrukcije određena je zbirom pojedinih nosivosti, nazivna nosivost označava se
   Q1+Q2+__.
   Ako na dizalici postoje dva ili više mehanizama za dizanje voznih vitala, a nosivost
   konstrukcije je određena najvećom nosivošću, nazivna nosivost označava se Q1/Q2/…
   Ako na dizalici postoje dva ili više jednakih voznih vitala ili mehanizama dizanja, a
   nosivost konstrukcije određena je umnoškom broja voznih vitala ili mehanizama dizanja i
   najveće nosivosti pojedninog voznog vitla ili mehanizma dizanja, nazivna nosivost
   označava se x (Q1+Q2…) ili n x (Q1/Q2…).
   Kod dizalice sa krakom (strijelom) pored nazivne nosivosti mora biti označen i dohvat
   tako da se ova dizalica označava: nosivost u tonama puta dohvat u metrima (QxL).
   Član 13.
   Nazivna nosivost, visina dizanja, radna brzina, rasponi dizalica i rasponi dvošinskih
   voznih vitala određuju se prema tehnološkim zahtjevima za dizalicu iz odgovarajućih

jugoslovenskih standarda za dizalice.
Član 14.
Ako je na lokaciji dizalice seizmičnost tla najmanje VII stepeni modifikovane
Merkalijeve skale, pri određivanju sigurnosti dizalice moraju se uzeti u obzir i seizmička
opterećenja određena odgovarajućim jugoslovenskim standardima.
Član 15.
Odnos raspona mosne dizalice prema rastojanju osa krajnjih točkova ili vodećih točkova
na čeonim nosačima u pravcu pruge, kod pojedinačnih pogona mora biti manji od 6, a
kod portalnih dizalica sa jednom elastičnom nogom – manji od 7.Kao odstojanje osovina
točkova smatra se odstojanje između krajnjih točkova na čeonom nosaču.
Ako se za vožnju upotrebljava centralni pogon (sa transmisijom), odnosi iz stava 1. ovog
člana moraju se smanjiti za 25%.
Ako dizalica ima uređaj za sprečavanje zakošavanja i iskakanja iz šina ili točkove za
vodeće dizalice po šinama, odnos iz stava 1. ovog člana može se povećati.
Član 16.
Konstrukcione mjere za sigurnost rada sa dizalicama, slobodan prostor oko dizalica i
minimalne mjere gabarita pješačkih platformi duž dizaličnih staza i na dizalicama moraju
odgovarati jugoslovenskim standardima za dizalice.
Član 17.
Horizontalno rastojanje između ivica najisturenijih dijelova pokretnih stubnih, portalnih
ili poluportalnih dizalica, pretovarno – utovarnih mostova i drugih dizalica postavljenih
na otvorenom prostoru i gabarita drugih nepokretnih objekata postavljenih u neposrednoj
blizini dizalične staze tih dizalica do visine 2 m od tla ne smije biti manje od 500 mm, a
na visini preko 2m od tla manje od 100 mm.
Horizontalno rastojanje između ivica najisturenijih pokretnih dijelova mosne dizalice
(nosač točkova mosta) i nepokretnih dijelova konstrukcije zgrade (zidova, stubova,
ograde ili ivice pješačkih staza i dr.) u neposrednoj blizini dizalice ne smije biti manje od
100 mm.Ovo rastojanje utvrđuje se pri simetričnom položaju točkova dizalice u odnosu
na šinu.
Pri prilagođavanju specijalnih dizalica objektima kod kojih su zbog tehnoloških uslova
potrebna manja rastojanja (za regalna skladišta, kontejnere i sl.) dozvoljena su manja
rastojanja od rastojanja propisanih stavom 1. ovog člana, zavisno od funkcionalnih i

tehnoloških potreba.
Član 18.
Sigurnost protiv preturanja i protiv pomjeranja dizalica djelovanjem vjetra kao i način
njihovog provjeravanja mora odgovarati jugoslovenskim standardima za dizalice.
Član 19.
Pokretne okretne dizalice na nadzemnim kolosjecima uskog raspona moraju imati
odgovarajuće uređaje za prihvatanje sile preturanja, odnosno naprave za hvatanje za šine
kolosjeka (lance, ručna ili automatska kliješta, ručnu ili automatsku bravu i dr.), ako
odredbama jugoslovenskog standarda za sigurnost protiv preturanja dizalice nije utvrđeno
da je dizalica potpuno stabilna.
Pokretne dizalice sa kolosjekom na tlu moraju se obezbjediti od preturanja, kako je to
predviđeno tehničkim upustvom proizvođača.
Član 20.
Ako su u tehničkom upustvu date granice jačine ili brzine vjetra pri kojem se dizalica
mora učvrstiti za tlo ili za okolne objekte, dizalica mora biti snabdjevena uređajem za
mjerenje brzine vjetra (anemometrom), koji mora biti postavljen na najvišu tačku
dizalice, odnosno gdje je brzina vjetra najveća, a vrijednost brzine vjetra mora se
pokazivati u kabini ili na donjem dijelu dizalice ako je upravljanje sa poda.
Član 21.
Dizalice koje se kreću po šinama na otvorenom, kao i na natkrivenom prostoru, gdje
postoji mogućnost pokretanja dizalice pod djelovanjem vjetra, moraju imati uređaj za
sidrenje (kliješta, ručke ili automatske brave, lanci i sl.) radi sprečavanja neželjenog
kretanja dizalice pod djelovanjem vjetra.
Ako se za sidrenje ugrade kliješta ili drugi uređaj automatskog dejstva, u strujni krug
pogonskog elektromotora mora se ugraditit isključivač koji će spriječiti da se dizalica
stavi u pogon ako kliješta ili drugi uređaj automatskog dejstva nisu otvoreni, odnosno
podignuti.
Uređaj automatskog djelovanja mora imati i mogućnost stavljanja u pogon.
Član 22.
Na proračun noseće čelične konstrukcije dizalice primjenjuju se odredbe odgovarajućih
propisa o tehničkim normativima i jugoslovenskim standardima za čelične konstrukcije i
dizalice.

Noseći dijelovi čelične konstrukcije dizalice moraju biti obezbjeđeni od krtog loma
izborom materijala odgovarajuće žilavosti u skladu sa jugoslovenskim stadardom za
noseće čelične konstrukcije.
Za spajanje dijelova noseće metalne konstrukcije zavarivanjem mora se koristiti dodatni
materijal (elektrode, žive) i primijeniti postupak zavarivanja ( ručni, automatski i sl.) koji
obezbjeđuje sigurnost nosivosti zavarenog spoja.Proizvođač dizalice mora dati dokaz o
kvalitetu dodatnog materijala.
Za spajanje vitalnih dijalova noseće metalne konstrukcije vijcima se moraju koristiti vijci
za spojeve nosećih čeličnih konstrukcija koji obezbjeđuju sigurnost nosivosti veza
utvrđenu odgovarajućim jugoslovenskim standardom.

2. Mehanizmi, sklopovi i dijelovi dizalica
   Član 23.
   Mehanizmi dizanja na ručni pogon moraju biti konstruisani tako da je onemogućeno
   povratno obrtanje pod djelovanjem težine tereta.
   Sila na lancu potrebna za dizanje nazivnog tereta ručnim pogonom ne smije biti veća od
   300 N, a sila na ručici – od 150 N (za jednu osobu).
   Član 24.
   Prenosna koturača sa kukom i jednim ili više žljebastih koturova (užica) i kudjeljnim ili
   drugim nemetalnim nosećim užetom (građevinska ili slična lako prenosna koturača sa
   jednim ili više koturova) smije se koristiti za vertikalno dizanje tereta mase do 500 kg, a
   koeficijent sigurnosti užeta na koturači ne smije biti manji od 8.
   Član 25.
   Pogonski mehanizam za dizanje tereta i pogonski mehanizam za promjenu ugla kraka na
   dizalicama na ručni ili motorni pogon moraju imati sigurnu mehaničku kočnicu
   zatvorenog tipa.
   Kočnice iz stava 1. ovog člana moraju biti u stanju da nazivno opterećenje dizalice i
   probno opterećenje drže na ma kojoj visini.
   Kod mehanizama za dizanje tereta ili za promjenu ugla kraka na dizalicama na
   elektromotorni ili drugi motorni pogon sa čvrstom konematskom vezom između
   pogonskog motora i bubnja vitla, po pravilu, u sastavu uređaja za kočenje kao kočni
   doboš (kočni vijenac) koristi se ona polovina spojnice koja je pričvršćena za osovinu
   reduktora, odnosno koja je u čvrstoj kinematskoj vezi sa bubnjem.

Uređaj za kočenje na mehanizmu za dizanje tereta može se nalaziti i na vratilu motora
pod uslovom da spojnica koja spaja vratilo motora i reduktora može da prenesa dva puta
veći moment od nazivnog momenta motora (na primjer: vitla tipa „Demag“ kod kojih se
koriste kočioni motori).
Član 26.
Mehanizam za dizanje rastopljenih metala, eksplozivnih, radioaktivnoh i drugih opasnih
materija, moraju imati dvije mehaničke kočnice zatvorenog tipa, od kojih svaka može
držati nazivni teret, uključujući i probni teret, na bilo kojoj visini.
Ako na dizalici iz stava 1. ovog člana postoje dva jednaka ili odvojena mehanizma za
dizanje tereta (dva bubnja), svaki na poseban pogon sa zajedničkom napravom za
prenošenje posuda, na svakom takvom mehanizmu može se nalaziti samo po jedna
mehanička kočnica zatvorenog tipa ako između bubnjeva tih mehanizama postoji čvrsta
kinematska veza (zubčanik ili dr.).
Ako se za ove slučajeve upotrebljavaju tipska vitla kompaktne izvedbe, dozvoljava se
jedna količina kočnica, ali se tipska nosivost vilta mora smanjiti na 67%.
U slučaju iz stava 3. ovog člana, na vidnom mjestu postavlja se dopunska tablica sa
oznakom nosivosti tog materijala izraženom u t i nazivom tog materijala.
Član 27.
Kod brzina iznad 25m/min mora se predvidjeti smanjivanje brzine prije konačnog
kočenja.
Član 28.
Mehanizam za vožnju mora imati ugrađenu kočnicu ako je brzina vožnje veća od
20m/min kod točkova sa kotrljajnim ležajima, odnosno 40m/min kod točkova sa kliznim
ležajima.Dizalice koje se kreću po šinama na otvorenom ili natkrivenom prostoru moraju
imati na mehanizmu za vožnju kočnicu zatvorenog tipa bez obzira na brzinu vožnje.
Član 29.
Za brzine vožnje iznad 80m/min mora se predvidjeti smanjivanje brzine prije konačnog
kočenja.Veličina usporenja dizalice uzima se između 0,1 i 0,4m/s na osnovu uslova za
vrijeme upozorenja bude u granicama od 5 do 10s.
Član 30.
Mehanizam za okretanje postolja sa krakom ili kraka (strijele) portalnih, stubnih
(garđevinskih) i drugih dizalica sa obrtnim postoljem ili obrtnim krakom (strijelom) mora

imati mehaničku kočnicu zatvorenog ili otvorenog tipa.
Mehanizmi za okretanje kraka (strijele) na dizalicama koje rade na otvorenom prostoru, a
imaju mogućnost neograničenog okretanja moraju dozvoliti slobodno obrtanje postolja ili
kraka (strijele) pod djelovanjem vjetra.
Član 31.
Uređaji za prihvatanje tereta (kuke, grabilice, traverzni polipi, kliješta i dr.) i drugi
sklopovi užnice moraju biti tako konstruisani da je spriječeno ispadanje olabavljenog
užeta iz žlijeba užnice.
Kabl za dovod električne energije na uređaj za prihvatanje tereta mora se odmotavati –
namotavati istovremeno sa kretanjem uređaja za prihvatanje tereta, odnosno mora ga
sinhrono pratiti i biti zaštićen od mehaničkog oštećenja.
Član 32.
Reduktori moraju biti dimenzionirani prema režimu rada i na maksimalne momente kod
pokretanja.Reduktori moraju imati lako pristupačne elemente za kontrolu nivoa ulja, za
ozračivanje, punjenje i ispuštanje ulja.
Član 33.
Mehaničke kočnice kod dizalica mogu biti otvorenog ili zatvorenog tipa.
Pod kočnicom zatvorenog tipa, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se uređaj za
kočenje koji automatski koči u trenutku prekida pogonske energije na mehanizmu za
kočenje ili prestanka djelovanja sile za dizanje tereta.
Pod kočnicom otvorenog tipa, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se uređaj za
kočenje kojim se ostvaruje kočenje ručnim – nožnim djelovanjem na mehanizam poluge
ručne, pneumatske ili hidraulične kočnice.
Ugradbene mjere kočnica moraju odgovarati jugoslovenskom standardu za dizalice.
Kočione opruge moraju biti opterećene na pritisak.Kočnice moraju imati mogućnost
podešavanja zazora između kočione površine i obloge.
Kočnice mehanizma za dizanje i mehanizma za promjenu ugla kraka moraju imati
koeficijent sigurnosti kočenja najmanje 2, a za sve ostale kočnice do 1,5.
Na dizalicama koje rade na otvorenom prostoru kočnice moraju biti zaštičene od uticaja
vremenskih nepogoda, kako se koeficijent trenja ne bi smanjio.
Član 34.
Bubanj i pričvršćenje užeta za bubanj moraju biti prema odgovarajućim jugoslovenskim

standardima.
Bubnjevi za teže vrste pogona (za treću i višu pogonsku klasu) ne smiju biti od sivog
liva.
Član 35.
Dužina bubnja vitla na motorni pogon na koji se namotava čelično uže ili lanac mora biti
takva da na bubnju ostanu najmanje dva slobodna navoja namotanog užeta, odnosno
lanca kada je sklop za prihvatanje tereta dizalice u najnižem položaju.
Bubanj vitla dizalice na motorni pogon sa jednoslojnim namotavanjem užeta mora na
svojoj površini imati urezan navojni žljeb.Konstrukciono rješenje bubnja ili bubnja i
uređaja za vođenje užeta mora da obezbjedi pravilno namotavanje užeta na bubanj
(namotaj do namotaja).
Upotreba bubnja sa glatkom površinom (bez urezanog žljeba) na dizalici na motorni
pogon dozvoljena je samo ako je zbog konstrukcionog razloga (usljed velike visine
dizanja, ograničene dužine bubnja i sl.) neophodno višeslojno namotavanje užeta ili lanca
na bubanj, pri čemu se mora osigurati pravilno namotavanje.
Član 36.
Bubnjevi sa žlijebom i bubnjevi bez žlijeba (glatki bubnjevi) moraju na kraju imati
ivičnjake.
Visina ivičnjaka na bubnju sa žlijebom ne smije biti manja od 1,5 puta prečnika užeta,
mjereno od gornje ivice namotanog užeta.
Visina ivičnjaka na glatkom bubnju mora nadvisivati gornji sloj potpuno namotanog
užeta ili lanca najmanje za visinu od 1,5 puta prečnika užeta, odnosno za visinu širine
karike lanca.
Bubnjevi koji se nalaze u kućištu koje sprečava ispadanje užeta ne moraju na krajevima
imati ivičnjake.
Član 37.
Točkovi na voznim vitlima i dizalicama moraju bez oštećenja da prenose opterećenje za
koje su vozno vitlo i dizalica projektovani.Točkovi moraju odgovarati jugoslovenskim
standardima za dizalice zavisno od tipa konstrukcije.
Ako se koriste točkovi bez vodećeg vijenca, za vođenje je obavezna ugradnja vodećih
točkova.
Za vožnju voznog vitla po donjoj lameli profilisanog nosača (I nosača i slično) točkovi

mogu biti posebnog oblika, zavisno od rješenja pogona vožnje i vođenja voznih kolica.
Zazor između vodećeg vijenca točka i šine, odnosno vodećih točkova i šine mora
omogućiti ispravan hod kod dizalice.
Član 38.
Kabina mora biti tako smještena na dizalici da dizaličar ima potpun pregled
manipulacionog prostora i da može pratiti kretanje uređaja za prihvatanje tereta, odnosno
tereta u toku svih radnih operacija.
Odredba stava 1. ovog člana primjenjuje se i na nepokretne pultove kod dizalica s
upravljačem na daljinu.
Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na dizalice s uređajem za automatsko
približavanje kuke na određenu tačku.
Član 39.
Kabina mora biti dovoljno prostrana da omogućava smještaj, održavanje i bezopasnu
upotrebu aparata i uređaja za upravljanje smještenih u kabini.Kabina mora sa svih strana
imati ogradu visine najmanje 1m i mora imati električno osvjetljenje.
Visina kabine u kojoj dizaličar radu u stojećem položaju bez sjedšta ne smije biti manja
od 2 m.Kabina na dizalicama koje rade u pokrivenoj prostoriji ne mora imati krov.Ako
kabina nema punu ogradu ili ako je ograda zastakljena, pri dnu mora imati punu ivičnu
zaštitu visine najmanje 150 mm.
Visina kabine dizalice sa krovom u kojoj dizaličar radi u sjedećem položaju ne smije biti
manja od 1,8 m, a visina ograde ne smije biti manja od 1m.
Visina kabine na mobilnim dizalicama u kojoj dizaličar radi ne smije bti manja od 1,35
m.
Član 40.
Pokretne kabine na dizalicama za visoka regalna sjedišta moraju imati uređaj za
sprečavanje pada kabine ako dođe do kidanja nosećeg užeta kabine.
Član 41.
Pod kabine mora biti izgrađen od materijala sa toplotno – izolacionim svojstvima.Pod
kabine sa dizalicama na elektromotorni pogon mora biti pokriven prostirkom od gume ili
drugog materijala dielektričnih svojstava.
Stolica dizaličara mora da bude udobna, sa leđnim naslonom i mogućnošću podešavanja
po visini i po vodoravnom pravcu učvrščena za pod.

Vrata za ulazak u kabinu moraju biti najmanje 1,8 m x 0,50 m ako su na zidu ili 0,5 m x
0,55 m ako su na plafonu ili podu (u tom slučaju potrebni su ljestve za ulaz u kabinu, kao
i poklopac na ulazu).
Mora postojati mogućnost da se kabina zaključa.
Član 42.
Kabina na dizalicama koje rade na otvorenom prostoru mora biti zatvorena sa svih strana
i mora imati krov i staklene prozore.
Prozori moraju biti takvi da se mogu lako čistiti sa spoljne i sa unutrašnje strane kabine i
moraju omogućiti dizaličaru izlazak u slučaju potrebe.Kabina mora biti zagrijana ako je
temperatura ispod +10 C, odnosno provjetravana ako je temperatura iznad +25
C.Elementi grijanja moraju biti zaštičeni od slučajnog dodira.
Član 43.
Dizalice za prenošenje rastopljenog metala ili užarenih masa moraju imati kabinu od
nezapaljivog materijala, a stakla kabine moraju biti od vatrostalnog
materijala.Unutrašnjost kabine mora biti toplotno izolovana.
Kabina na dizalicama koje rade u prostorijama sa velikom koncentracijom prašine i
štetnih gasova mora imati uređaj za dovođenje svježeg vazduha ili klima uređaj sa
prečišćavanjem vazduha.
Kabine na dizalicama koje rade u zatvorenim prostorijama u kojima je temperatura iznad
40 C (livnice, željezare i sl.) moraju biti snabdjevene uređajem za dovođenje svježeg
vazduha.
Član 44.
Zadnja strana otvorene kabine mora biti najmanje 0,4 m udaljena od čvrsto stojećih
dijelova zgrade ili uređaja.
Zadnja strana kabine na postojećim dizalicama koja je udaljena za manje od 0,4 m od
čvrsto stojećih dijelova zgrade mora se po cijeloj širini i visini kabine ograditi čvrstom
punom ogradom.
Član 45.
Upravljački uređaj na dizalicama mora biti pristupačan i tako postavljen da se njime
može lako, bezbjedno i bez posebnog fizičkog napora rukovati dizalicom.
Upravljački uređaj mora biti tako smješten, odnosno izveden da je pri pravilnom
opsluživanju spriječeno namjerno pokretanje drugih komandi.

Pravac i vrsta kretanja moraju biti jasno i nedvosmisleno obilježeni na upravljačkom
uređaju.
Član 46.
Ako su upravljačke kutije predviđene za upravljanje sa poda obješene o dizalicu ili vozno
vitlo, upravljački elementi se nakon prestanka djelovanja sile moraju vratiti u neutralan
položaj.
Viseća upravljačka kutija mora biti postavljena tako da osobi koja upravlja dizalicom
omogućava da se nalazi na bezopasnom rastojanju od podignutog tereta.
Kod visećih upravljačkih kutiuja kod kojih je prilikom upravljanja moguće da se
rukovalac ili upravljačka kutija zaokrene moraju se na uočljivom mjestu na dizalici
označiti smjerovi kretanja dizalice saglasno s oznakama smjerova kretanja na
upravljačkoj kutiji.
Član 47.
Upravljački uređaji mogu biti postavljeni u kabini, dizalici ili na stacioniranom pultu
odvojeno od dizalice.Komande mogu biti raspoređene za nožno i ručno upravljanje.Smjer
djelovanja na komande treba da bude, kada je to moguće, saglasan smjeru kretanja, tako
da kretanje tereta, nosećeg sredstva, odnosno dijela dizalice odgovara pokretanju
komandi ili je za dizaličara u logičnoj saglasnosti.
Komande dizanja, okretanja i isključenja u nuždi su po pravilu, sa desne, a komande
vožnje i upozoravajući signal sa lijeve strane vozaća.Za upravljanje se može upotrijebiti
sklopka sa polugama ili krstasta (za dva kretanja).Komanda za nožno kočenje mora biti
sa desne, a za nožno davanje upozoravajućih signala sa lijeve strane.
Komande za ručno upravljanje pomoću poluga u kabini mobilnih dizalica moraju biti
smještene iznad sjedišta rukovaoca dizalice i raspoređene po redu sa lijeve prema desnoj
strani rukovaoca: okretanje, izvlačenje – uvlačenje kraka, dizanje – spuštanje tereta,
dizanje – spuštanje kraka.
Ako se upravljačka kabina nalazi na okretnom dijelu dizalice, smjer djelovanja na
komande neće uvijek biti saglasan smjeru kretanja.U tom slučaju rukovalac dizalice mora
se orijentisati prema stacioniranim okolnim objektima, a na upravljačkom uređaju mora
se nalaziti dodatna tablica sa jasno – nedvosmisleno označenim smjerovima kretanja
dizalice, zavisno od položaja upravljačke kabine.
Ako je upravljački uređaj izveden izvan kabine, mora postojati mogućnost da se

zaključa.Upravljački uređaj mora imati taster za upozoravajući signal i taster za
isključivanje u nuždi.
Član 48.
Radi opsluživanja i održavanja mehanizma, konstrukcije i opreme, na dizalicama se
moraju predvidjeti i postaviti bezbjedni prilazi i prolazi (radne platforme, galerije i
pješačke staze), prema jugoslovenskim standardima za dizalice.
Ako se dizalice na rulni pogon ili na motorni pogon sa upravljačem sa poda, kao i viseće
jednogredne i dvogredne dizalice i viseći motorni vintli ili koturače koje se kreću na
jednom nosaću mogu održavati pomoću sigurnih prenosnih platformi, skela, ljestvi ili na
drugi pogodan i bezbjedan način, na njih se ne moraju postavljati prilazi, prolazi, radne
platforme ili galerije.
Član 49.
Ako se za prilaz na mosnu dizalicu koristi metalno stepenište, ono se postavlja pod uglom
od 75 C prema horizontali.Stepenište za prilaz dizalici ili radnoj platformi sa poda hale
mora biti široko najmanje 600 mm, a svaki pojedini stepenik smije biti visok najviše 3
mm.Stepenice mogu biti hrapave površine ili od dvije ili tri horizontalno i paralelno
položene okrugle metalne šipke odgovarajućeg prečnika.Stepenište sa otvorene strane
mora imati čvrstu metalnu ogradu visne najmanje 1 m.
Član 50.
Vertikalni i kosi prilazi dizalici s uglom nagiba većim od 75 O prema horizontali mogu
biti izvedeni i kao čvrstve metalne ljestve.Prečke ljestvi moraju biti od okrugle metalne
šipke pečnika najmanje 16 mm, ili od cijevi prečnika 25 mm ili od kvadratne cijevi 30
mm x 20 mm.Osni razmak prečki iznosi najviše 300 mm, a osni razmak stranica ljestve
najmanje 500 mm.Razmak stranica ljestvi za prilaz kabini sa mosta dizalice ne smije biti
manji od 350 mm.
Ljestve iz stava 1. ovog člana čija je visina veča od 3 m moraju da imaju, počevši od
sedme prečke (oko 2 m od poda), leđnu zaštitnu ogradu, ako ne postoji druga zaštite od
pada.Leđna zaštitna ograda izrađuje se od čeličnih traka koje se postavljaju na takve
razmake da je onemogućen pad radnika kroz te otvore.Po pravilu, ona je u obliku lukova
pričvrščenih za stranice ljestve na međusobnom ostojanju ne većem od 1500
mm.Odstojanje između vrha luka i ljestve ne smije biti manje od 650 mm niti veće od
700 mm, a radius luka mora iznositi 350 mm.Lukovi su međusobno spojeni sa najmanje

pet pljosnatih traka.
Na ljestvama čija je visina veća od 10 m, na rastojanjima od po 6 m do 10 m moraju se
ugraditi odmorišta (ulazne platforme ili podesti).
Ako su ljestve pričvršćene za zid ili stub, od površine zida, odnosno stuba moraju biti
udaljene najmanje 150 mm.Rastojanje od gornje prečeke do gazne površine platforme ne
smije biti veće od 100 mm.
Rukohvati ljestve (stranice) za prilaženje ivicama platformi i prilaznim pješačkim
stazama i rukohvati ljestve za prilaženje radnoj platformi kroz otvor u podu moraju se
produžiti najmanje 1000 mm iznad poda prilaza (platforme i sl.) na kome se ljestve
neposredno završavajui.Ako postoji opasnost od pada pri prelazu sa ljestve na pod
platforme, odnosno sa poda platforme na ljestve, leđna zaštitna ograda se mora produžiti
na istu visinu.
Član 51.
Vodoravni prolazi (galerije, pješačke staze i radne platforme) za prilaženje dizalici i
njenim dijelovima radi opsluživanja i radi održavanja mehanizama, konstrukcije i opreme
dizalice moraju biti izrađeni od čvrstog materijala i proračunati za koncentrisano
opterećenje najmanje 3000 N.
Podovi prolaza iz stava 1. ovog člana moraju biti ravni sa hrapovom površinom radi
sprečavanja klizanja.
Vodoravni prolazi iz stava 1. ovog člana postavljeni na visinu beću od 1,2 m iznad poda
ili tla moraju niti ograđeni na način utvrđen jugoslovenskim standardom za dizalice, a
ograda mora biti visoka najmanje 1 m.Vertikalni stubovi ograde moraju biti proračunati i
izgrađeni tako da rukohvat ograde može izdržati horizontalno opterećenje na rukohvatu
od najmanje 700 N/mm.Na otvorenim stranama radne platforme mora se postaviti puna
ivična zaštita visoka najmanje 150 mm.
Član 52.
Širina poda pješačkih staza ili radnih platformi predviđenih za opsluživanje i održavanje
dizalica mosnog tipa mora iznositi najmanje 400 mm.
Ako je pješačka staza mosnih dizalica položena duž dizalične staze u istom nivou sa
širinom dizalice, slobodna širina prilaza (rastojanje između ograde pješačke staze i
najisturenijeg pokretnoh dijela dizalice) ne smije biti manja od 400 mm.
Visina slobodnog prostora iznad platforme mora biti najmanje 1800 mm.Kod mosnih

dizalica sa golim kliznim vodovima položenim niže od 2,5 m iznad pješačke staze na
kraćem rastojanju od 1,2 m od ograde, pješačka staza iz st. 1. i 2. ovog člana mora se na
pogodan način obezbjediti protiv opasnosti od direktnog dodira sa vodovima pri prolazu
pješačkom stazom (žičanom ogradom, postavljenjem pješačke staze na suprotnu stranu
dizalice i sl.).
Član 53.
Otvori na podovima prolaza iz čl.51. ovog pravilnika kroz koje bi mogao propasti alat ili
u koje bi radnik mogao upasti moraju biti pokriveni odgovarajućim poklopcem.
Otvori za prolaz na podu na pješačkoj stazi ili platformi iz čl.51. ovog pravilnika i otvori
na podu ili krovu kabine iz čl.41. ovog pravilnika moraju imati čvrst poklopac sa
šarnirima ili na zasun
Veličina otvora za prolaz u podu prolaza ili platforme iz čl.51. ovog pravilnika mora biti
najmanje 400 mm x 500 mm.
Član 54.
Za bezbjedno ulaženje u kabinu mosne ili druge dizalice moraju se postaviti posebni
prilazi (platforme, podesti i sl.) sa čvrstim nepokretnim ljestvama.
Pod prilazne platforme postavlje se, po pravilu, u istom nivou sa podom kabine.Slobodna
visima od poda prilaza do najnižeg pokretnog dijela dizalice (konstrukcije mosta i sl.) ne
smije iznositi manje od 1800 mm.Horizontalno rastojanje između ivice poda prilazne
platforme i praga ulaza u kabinu, pri postavljanju dizalice uz prilaznu platformu, ne smije
iznositi manje od 60 mm niti veće od 150 mm.
Ako prilaznu platformu nije moguće postaviti u istom nivou sa podom kabine, ona se
može postavljati i niže od nivoa poda kabine, ali ne niže od 250 mm ako se pri
postavljanju prilazne platforme na istom nivou sa podom kabine ne bi mogla postići
slobodna visina od najmanje 1800 mm od poda do najnižeg pokretnog dijela dizalice
(konstrukcija mosta i sl.) ili ako je prilazna platforma postavljena uz čeoni zid prostorije
(kalkan), a ne postoji mogućnost da rastojanje između poda prilazne platforme i poda
kabine odgovara odredbi stava 2. ovog člana.
Pri postavljanju prilazne platforme uz čeoni zid prostorije niže od nivoa poda kabine
dozvoljava se nadilaženje kabine iznad prilazne platforme, s tim da pri potpuno sabijenim
odbojnicima dizalice na platformi ostane slobodan prostor širok najmanje 400 mm.Pri
takvom položaju prilazne platforme vertikalno odstojanje između dna kabine i poda

prilazne platforme ne smije iznositi manje od 100 mm.
Član 55.
Pješačka staza sa više od dvije mosne dizalice na zajedničkoj stazi i sa kabinama na
mostu ili voznom vitlu, po pravilu, izvodi se po cijeloj dužini kranske staze (galerija).
Upotreba zajedničke pješke staze sa dva susjedna polja sa dizaličnim stazama na istoj
visini dozvoljena je samo ako je obezbjeđen bezopasan ulazak u kabine i izlazak iz
kabina dizalica.
Prolazna platforma za ulauz u kabinu mosne dizalice koja je sama na dizaličnoj stazi i za
prilaz mostu dizalice na elektromotorni pogon s upravljačem sa poda (bez kabine) može
se postaviti na pogodno mjesto duž dizalične staze, na jedan kraj dizalične staze ili uz
čeoni zid prostorije, odnosno građevinskog objekta.Prilazne platforme za ulaz u kabine
dviju mosnih dizalica na zajedničkoj dizaličnoj stazi moraju se postaviti na svaku dizalicu
posebno i to na krajevima dizalične staze ili na dva različita pogodna mjesta duž dizalične
staze.
Sve kabine mosnih dizalica koje se ne mogu napustiti u svakom trenutku moraju imati
ljestve napravljene od materijala prema čl.67. ili uže odgovarajuće dužine sa čvorovima
prečnika najmanje 25 mm koje na jednom kraju ima kuke podesne za pričvrščenje za zid
kabine ili kontrukciju mosta dizalice.
Član 56.
Opasna mjesta na dizalici moraju da se označe upadljivom bojom.Istureni pokretni
dijelovi dizalice (odbojnici, čistači pruge, noge portala, dijelovi za prihvatanje tereta, čela
nosača točkova i dr.) u neposrednoj blizini galerija, pješačkih staza ili radnih platformi
moraju biti obilježeni upadljivom bojom u vidu pruga jednake širine položenih pod
uglom od 45 stepeni, prema odgovarajućem jugoslovenskom standardu.
Član 57.
Pristupačni pokretni i okretni dijelovi moraju biti zaštićeni od slučajnog zahvatanja pri
radu na dizalici.
Zaštitnici iz stava 1. ovog člana moraju biti tako ugrađeni da u otvorenom položaju ostaju
pričvršćeni za kućište.Pričvršćenje pomoću lanca nije dozvoljeno.
Član 58.
Mjesta za podmazivanje na dizalici moraju biti obilježena crvenom bojom i pristupačna.
Član 59.

Vratila moraju biti dimenzionirana na najveći momenat kod pokretanja ili
kočenja.Naprezanja u vratilima moraju i kod pokretnog momenta biti ispod dozvoljene
granice zamaranja.
Član 60.
Za nošenje ili vezivanje tereta, vuču ili zatezanje uređaja dizalice ili dijelova dizalice ili
druge slične svrhe na dizalici i pri radu sa dizalicom smiju se upotrebljavati samo čelična
užad koja u skladu sa kvalitetom i materijalom od koga su izgrađeni, mjerom i načinom
izrade ispunjavaju uslove utvrđene jugoslovenskim standardima za čeličnu užad.
Čelična užad koja se upotrebljavaju na dizalicama moraju imati dokaz o kvalitetu.
Dotrajala ili oštećena čelična užad (pokretna i nepokretna) na dizalicama, po pravilu, ne
smiju se zamijeniti čeličnom užadi manjih mjera ili slabijih karakteristika.Izuzetno,
dotrajala ili oštećena noseća čelična užad mogu se zamijeniti čeličnom užadi manji mjera
i slabijih karakteristika samo uz smanjene nazivne nosivosti dizalice prema novom
proračunu.
Član 61.
Noseča čelična užad na dizalici kojom se prenosi rastopljeni ili užareni metal, odnosno
rastopljena šljaka (u livnici, topionici i valjaonici) moraju imati metalno jezgro.Ako
postoji opasnost otapanja nazivnog sloja na toj užadi, ona se, po pravilu, štite od
neposrednog djelovanja zračenja visoke temperature i prskanja rastopljene mase
postavljanjem štitnika od čeličnog lima odgovarajuće debljine i podesnog oblika (korita
ili kupe) sa sjajnom površinom.
Član 62.
Čelična užad (noseća, teretna, zatezna i sl.) pričvršćuju se za konstrukciju voznog vitla,
odnosno za druge dijelove dizalice na način koji iskljućuje mogućnost oštećenja i prekida
užeta (čeličnim čahurama, spojnim naglavcima i dr.).
Kraj nosećeg užeta pričvršćuje se na bubanj dizalice, po pravilu, pomoću klina ili čeličnih
konusnih kovanih, presovanih ili livenih čahura, odnosno na drugi siguran način.
Upotreba čahura livenih od sivog liva nije dozvoljeno.
Član 63.
Kao stalna oprema na dizalicama moraju se upotrebljavati pokretna (noseća i vučna) i
nepokretna (noseća, zatezna i vodeća) čelična užad, použena unakrsno ili istosmjerno,
gola ili pocinkovana koja svojom jačinom odgovaraju nazivnom opterečenju dizalice.

Pokretna čelična užad iz stava 1. ovog člana ne smiju se nastavljati uplitanjem.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, krajevi vučnog užeta za pokretanje voznog vitla
i užad za slične namjene mogu se sastaviti upletanjem radi izrade beskrajnog
užeta.Dužina upletanja takvog užeta kod užadi prečnika do 15 mm mora iznositi
najmanje 6m, kod užadi prečnika do 19 mm – najmanje 8 m, a kod užadi prečnika do 22
mm – najmanje 9 m.
Član 64.
Čelična užad na dizalicama moraju se zamijeniti ako su dotrajala ili ako su pod
oprterećenjem pala sa doboša ili užnice korurače, odnosno kotura za izravnjavanje sila i
oštetila se, odnosno ako se pri pregledu najoštećenijeg mjesta na dužini od jednog koraka
utvrdi više prekinutih žica nego što je izvedeno u tabeli 1:
Tabela 1
Konstrukcija užeta
6×9-114 8×9-152 6×37-222 8×37-296 18×19-342 Koef.
sigurnosti
užeta Unaks.
použe
no
Istosmje.
použe
no
Unaks.
použe
no
Istosmje.
použe
no
Unaks.
použe
no
Istosmje.
použe

no
Unaks.
použe
no
Istosmje.
použe
no
Unaks.
použe
no
Istosmje.
použe
no
do 6,3 12 6 18 9 22 11 30 15 36 18
iznad 6,3
do 7,1 14 7 20 10 26 13 32 16 38 19
iznad 7,1 16 8 24 12 30 15 34 17 40 20
Čelična užad na dizalicama za prenošenje rastopljenih ili opasnih materijala moraju se
zamijeniti ako se na najoštećenijem mjestu na dužini od jednog koraka utvrdi više od
polovine prekinutih žica navedenih u tabeli 1 ovog člana.
Za čeličnu užad čija konstrukcija i broj žica nisu navedeni u tabeli 1 ovog člana granična
vrijednost prekinutih žica određuje se prema koeficijentu sigurnosti na slijedeći način:
1) za koeficijent sigurnosti do 6,3 granična vrijednost prekinutih žica je do 10% ukupnog
broja žica;
2) za koeficijent sigurnosti do 6,3 do 7,1 granična vrijednost prekinutih žica je do 12%
ukupnog broja žica;
3) za koeficijent sigurnosti iznad 7,1 granična vrijednost prekinutih žica je do 14%
ukupnog broja žica.
Dotrajala čelična užad moraju se zamijeniti i ako je broj prekinutih žica ispod graničnih
vrijednosti iz tabele 1 ovog člana ili ispod procenta iz stava 3. ovog člana ako ukupan
broj prekinutih i korodiranih ili istanjenih žica na cijeloj dužini užeta dostigne 40% od
ukupnog broja žica u užetu.

Član 65.
Zabranjena je upotreba užadi sa prelomima ili sa proširenim strukovima, kao i upotreba
čelične užadi oštećene na bilo koji način.
Član 66.
Pomoćna noseća sredstva od čelične užadi koja se upotrebljavaju za vezivanje ili vješanje
tereta na kuku dizalice moraju u skladu sa kvalitetom i mjerom ispunjavati uslove
propisane u članu 60. ovog pravilnika.
Čelična užad i veze od čelične užadi iz stava 1. ovog člana moraju se održavati u
ispravnom stanju i redovno pregledati.
Pomoćna noseća sredstva od čelične užadi za vezivanje ili vješanje tereta moraju imati
oznaku o maksimalnoj nosivosti, broju naprave i datumu izrade utisnutu na pričvršćenoj
pločici, prstenu i slično.
Ako se veze od čelične užadi ili pojedina užad za vezivanje, odnosno vješanje tereta ne
upotrebljavaju, moraju se držati uredno složena na posebnim stalcima ili vješalicama i
moraju biti zaštićena od vlage i prašine.
Član 67.
Užad od biljnih vlakana (kudelje, manile, sisla, pamuka i dr.) i užad od hemijskih vlakana
mogu se upotrebljavati na dizalicama samo za vezivanje ili vješanje na kuku dizalice
tereta sa ivicama koje ne mogu da oštete užad.
Užad iz stava 1. ovog člana smiju se, izuzetno, koristiti kao noseća (teretna) užad samo
na koturači (građevinskoj koturači i sl.) za ručno dizanje tereta mase do 500 kg ako uže
ima dokaz o kvalitetu i nosivosti.
Veza užadi od biljnih, odnosno hemijskih vlakana, kao i svako pojedino uže za vezivanje
tereta mora imati oznaku dozvoljenog opterećenja (tablicu, oznaku bojom i sl.).
Pri proračunu nosivosti užadi iz stava 1. i 2. ovog člana keoeficijent sigurnosti mora
iznositi najmanje 10.
Užad od biljnih vlakana moraju se čuvati na posebnim stalcima ili vješalicama i moraju
biti zaštićena od vlage i prašine.Užad od biljnih vlakana izložena vlazi impregriraju se
katranom od borovine, karbolom ili drugim sredstvom za zaštitu od truljenja.
Član 68.
Lanci za nošenje i vezivanje tereta koji se stalno upotrebljavaju na dizalicama,
pojedinačno ili kao veze, moraju u skladu sa izradom, kvalitetom materijala, oblikom i

mjerom zadovoljavati odredbe odgovarajućih jugoslovenskih standarda.
Kalibrisani lanci koji se upotrebljavaju kao stalno noseća sredstva na dizalicama moraju u
skladu sa izradom odgovarati jugoslovenskom standardu za kalibrisane lance.
Dozvoljeno opterećenje lanca iz stava 1. ovog člana mora se ispitati na način određen
odgovarajućim jugoslovenskim standardima.Izvještaj o izvršenom ispitivanju lanca mora
se dostaviti prilikom predaje dizalice.
Lanci koji se stalno upotrebljavaju na dizalicama moraju se održavati u ispravnom stanju
i periodično pregledati i ispitivati posebnim opterećenjem prema odgovarajućim
jugoslovenskim standardima.
Član 69.
Koeficijent sigurnosti zavarenih lanaca za nošenje tereta mora se odrediti prema uslovima
rada dizalice, ali ne smije biti manji od 3 za dizalice na ručni pogon niti manji od 6 za
dizalice na motorni pogon, ako se lanci namotavaju na doboš sa glatkom površinom.
Koeficijent sigurnosti kalibrisanog lanca ne smije biti manji od 3 za dizalice na ručni
pogon niti manji od 8 za dizalice na motorni pogon, ako se lanac namotava na lančanik
(kotur sa zubcima).
Član 70.
Dozvoljeno opterećenje lanca ili veze od lanca koji se vješaju na kuku dizalice mora biti
obilježeno na tablici pričvršćenoj na lanac ili na vezu od lanca.
Lanci ili veze od lanaca ne smiju se opterećavati iznad dozvoljenog opterećenja, osim pri
probnom ispitivanju.
Član 71.
Lanac se smije privremeno skratiti samo pomoću odgovarajućih elemenata za skraćivanje
lanca.
Zabranjeno je skraćivanje lanca vezivanjem u čvorove ili spajanjem članaka pomoću
vijaka.
Nastavljanje kratkog ili oštećenog lanca obavlja se prema jugoslovenskim standardima.
Član 72.
Pri višestrukom omotavanju lanaca oko tereta, dijelovi istog lanca (namotaji) moraju se
nalaziti što bliže jedan drugom.Lanci se moraju zaštiti od oštrih ivica tereta drvenim ili
zaobljenim čeličnim podmetačima.
Pri nepovoljnim uslovima rada (česta udarna opterećenja, rad na temperaturi neposredne

okoline višoj od +100 C ili nižoj od -10 C, česta granična opterećenja i sl.) korisno
opterećenje lanca ili veze od lanaca ne smije prelaziti polovnu dozvoljenog opterećenja
predviđenog za upotrebu lanca pod normalnim uslovima.
Lanci koji se stalno upotrebljavaju na dizalicama moraju se održavati i popravljati prema
jugoslovenskim standardima za lance u upustvu proizvođača.
Član 73.
Pomoćna noseća sredstva (alke, prelazne karike, prstenovi, uške, traverze i sl.) koja se
koriste na dizalicama za prenošenje tereta moraju na vidnom mjestu imati oznaku
nosiviosti, odnosno tablicu s oznakom nosivosti i označenu vlastitu masu.
Pomoćna noseća sredstva iz stava 2. ovog člana koja su izrađena od kovanog čelika i koja
spadaju u stalnu opremu dizalice moraju se održavati i popravljati prema odgovarajućim
jugoslovenskim standardima.
Član 74.
Dozvoljeno opterećenje veze od lanaca ili užadi od dvije grane mora se smanjiti zavisno
od veličine ugla između te dvije suprotne grane veza.Smanjena nosivost u odnosu na
dozvoljeno opterećenje zatezanjem iznosi:
1) ako je ugao između dvije suprotne grane lanca oko 60….15%;
2) ako je ugao između dvije suprotne grane lanca oko 90….30%;
3) ako je ugao između dvije suprotne grane lanca oko 120…50%.
Za vezu lanaca ili užadi koji nisu navedeni u stavu 1. ovog člana dozvoljeno opterećenje
se proračunava.
Zabranjena je upotreba veze od lanaca ili užadi sa uglom većim od 120 stepeni između
dvije suprotne grane lanaca.
Veze iz stava 1. ovog člana mogu se vješati na kuku dizalice samo pomoću alki,
prelaznih karika, uški i sl. izrađenih prema odgovarajućim jugoslovenskim standardima.
Član 75.
Petlje na krajevima čeličnog ili vlaknastog užeta mogu se izrađivati upletanjem pojedinih
strukova užeta, a kod čeličnog užeta – i na drugi način prema odgovarajućim
jugoslovenskim standardima.
Upletanje čelične užadi radi izrade petlji obavljaju samo lica posebno stručno
osposobljena za taj posao.
Član 76.

Kuke za vješanje tereta na dizalicama izrađuju se prema odgovarajućim jugoslovenskim
standardima.
Svaka kuka na dizalici mora imati dokaz o kvaliteti koju daje proizvođač.
Kuke na dizalicama kod kojih postoji opasnost od ispadanja nosećeg sredstva iz otvora
kuke (pomoćnog užeta, lanca, veza, zavješenih grabilica, metalnih posuda, magneta i sl.)
moraju na pogodan način (automatskim zatvaračem, posebnom kukom i sl.) biti
obezbjeđeni od ispadanja.
Na lučkim, građevinskim, kabl – dizalicama sa kukom i mobilnim dizalicama mora
postojati obezbjeđenje od ispadanja nosećeg sredstva iz otvora kuke prema stavu 3. ovog
člana.
Član 77.
Prečnik užnice i profil žlijeba utvrđeni su odgovarajućim jugoslovenskim standardima.
Užnice za teže vrste pogona ( za treću pogonsku klasu i više) ne smiju biti od sivog liva.

3. Električne instalacije
   Član 78.
   Električna instalacija dizalice mora ispunjavati i uslove utvrđene odgovarajućim
   jugoslovenskim standardima i propisima o tehničkim normativima za električne
   instalacije niskog napona do 1000V.
   Član 79.
   Zbog rukovanja i upravljanja tasklopnim i razvodnim uređajima, hodnici dizalica moraju
   biti viskoki najmanje 1,8 m i široki najnanje 0,4 m.Ako zbog konstrukcionih razloga nije
   moguća visina od 1,8 m, ona može biti i 1,4 m ali se pri tom, širina hodnika mora
   povećavati za najmanje 0,7 m.
   Ako se hodnici za rukovanje u kutijastim nosačima suze poprečnim zidovima za ojačanje,
   onda otvori u njima moraju biti visoki najmanje 1,0 m i široki najmanje 0,6 m.
   Član 80.
   Nenajmjerno pokretanje pogona dizalice pri uspostavljanju napona poslije njegovog
   nestanka ili poslije uključivanja rasklopnih aparata za priključivanje na mrežu (dizaličnog
   prekidača ili dizalične sklopke) mora se spriječiti (npr. električnom blokadom,
   mehaničkim vračanjem mehanizma za uključivanje u isključeni položaj i sl.).
   Član 81.
   Rasklopni aparati se moraju tako postaviti da su radovi na njihovom održavanju, posebno

na provjeravanju njihovog djelovanja mogući bez opasnosti.
Kod dizalica se mogu koristiti svi rasklopni aparati, uključujući i kontraktore.
Član 82.
Glavni klizni vodovi ili glavni poketni priključni vodovi dizalice moraju se isključivati
rasklopnim aparatima za priključivanje na mrežu (najmanje sklopkom) uz potpuno
isključivanje svih neuzemljenih provodnika.
Umjesto rasklopnog aparata za priključivanje na mrežu može se koristiti spojnica za
mrežu (utikač i priključnica) pod uslovom da spojnica podnosi isključivanje pod
oprterećenjem do 15 A ili da je blokirana tako da se utikač ne može izvuči pod
opterećenjem.
Član 83.
Rasklopni aparati za priključenje na mrežu moraju se nalaziti na lako pristupačnim
mjestima dizalice tako da se mogu brzo isključiti, direktno ili daljinskim upravljačem.
Kod portalnih dizalica sa pokrivenim kliznim vodom ili pokretnim priključnim vodom
rasklopni aparat za priključivanje na mrežu na prilazima dizalice ne mora se postaviti ako
se dizalica može isključiti pod opterećenjem sa pješačke staze portalne dizalice.
Član 84.
Ako se klizni vodovi napajaju sa više mjesta, svako mjesto napajanja mora imati svoj
rasklopivi aparat za priključivanje na mrežu, a svi ovi aparati se moraju istovremeno
automatski isključivati u slučaju da se bilo koji od njih isključi.
Ako se klizni vodovi napajaju na više mjesta, oni se ponovo mogu uključiti samo sa
jednog mjesta, sa kojeg je vidljiv najveći dio kliznog voda.Ponovno uključivanje sa samo
jednog mjesta ne mora se predvidjeti ako rasklopni aparati za priključivanje na mrežu
imaju blokadu ponovnog uključivanja.
Član 85.
Rasklopni aparati za priključivanje na mrežu, njihovi komandni uređaji i njihov položaj
„isključeno“ moraju se kao takvi označiti.
Rasklopni aparati za priključivanje na mrežu i komandni uređaji moraju se
zaključavanjem obezbjediti od slučajnog i neovlaštenog rukovanja.
Za dizalice na gradilištima kao rasklopni aparat za priključivanje na mrežu može se
koristiti glavni rasklopni aparat u rasklopnom ili razvodnom bloku, pod uslovom da je taj
glavni rasklopni aparat zaključavanjem obezbjeđen od slučajnog i neovlaštenog

rukovanja.
Član 86.
U posebnim slučajevima (na primjer: kod postavljanja dva sistema glavnih kliznih
vodova koji se koriste za napajanje dizalice prema izboru ili kod jednog glavnog kliznog
voda na električni razdvojene odjeljke) može se, zbog prilagođavanja lokalnim uslovima,
odstupiti od odredaba čl.82. do 85. ovog pravilnika ako se odgovarajuća bezbjednost
osigura na drugi pouzdan način.
Član 87.
Svaka dizalica mora biti opremljena rastavljačem koji rastavlja postrojenja od glavnog
kliznog voda ili savitljivog glavnog priključnog voda.
Rastavljači se moraju zaključavanjem obezbjediti od slučajnog ili neovlaštenog
uključivanja.Odspojivi oduzimač struje smatra se rastavljačem ako u otvorenom položaju
obezbjeđuje rastavni razmak.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, rastavljač se ne postavlja ako se njime napaja
samo jedna dizalica kojom se rukuje sa poda ili ako je dizalična sklopka postavljena
električni neposredno iza oduzimača struje glavnog kliznog voda, a ima osobine
rastavljača.
Član 88.
Na dizalici mora postojati najmanje jedna dizalična sklopka pomoću koje se mogu
zaustaviti sva kretanja dizalice, osim kod dizalica kod kojih postoji samo elektromotorni
pogon za uređaj za dizanje (sve vrste pogona, osim ručnog pogona) i kod ovješenih
vitlova kojima se upravlja sa poda, a vožnja vitla se obavlja ručno ili motorom snage do
500 W.
Dizalična sklopka mora isključivati sve neuzemljene provodnike glavnog strujog kola za
pokretanje dizalice i mora se zaključavati u položaju „isključeno“.
Priključak električnih uređaja za držanje tereta koji se ne može držati u beznaponskom
stanju (npr. elektromagneta) mora biti ispred dizalične sklopke.
Član 89.
Posebna strujna kola ne smiju biti isključena pri radu na održavanju ili popravkama –
postavljaju se tako da je njihovo napanje nezavisno od kliznh vodova ili kliznih
prstenova.
Posebnim strujim kolima iz stava 1. ovog člana napajaju se priključnice i rasvjeta,

zagrijavanje i ventilacija, ugrađeni liftovi, liftovi i dizalice za popravke, električni uređaji
i slično.
Posebna strujna kola bezbjednosnot malog napona priključuju se ispred rastavljača.
Posebna strujna kola koja nisu bezbjednosnog malog napona moraju se priključiti preko
drugog rastavljača, koji se mora obezbjediti od slučajnog ili neovlaštenog
uključivanja.Strujno kolo se može električno razdvojiti od mreže.
Član 90.
Poseban klizni vod ili poseban klizni prsten mora se koristiti kao zaštituni provodnik
dizalice kada se energija dovodi pomoću kliznih vodova ili kliznih prstenova.Nosač
kliznih vodaova ili kliznih prstenova zaštitnog provodnika mora se jasno razlikovati od
drugog nosača.
Klizni vod za zaštitni provodnik ne smiije tokom normalnog pogona provoditi struju.Ne
zahtjeva se polaganje na izolatore kliznog voda koji je zaštitnički provodnik.
Član 91.
Dizalica koja se napaja preko kliznog voda mora biti povezana sa zaštitnim provodnikom
preko klizne papučice.Za ovu svrhu se ne smiju koristiti valjci, koturovi i sl.
Oduzimač struje zaštitnog provodnika mora da bude takav da se ne može lako zamijeniti
drugim oduzimačem struje.
Član 92.
Klizni vodovi moraju se položiti ili zaštitit tako da pri penjanju ili obilaženju (na primjer:
prelazi preko staze dizalice i platforme iznad nosača dizalice, uključujući prilaze) postoji
najmanja zaštita od direktnih dodira prema članu 52. ovog pravilnika, dok najmanja
vrijednost dohvata ruke nadolje iznosi 0,1m.
Klizni vodovi moraju da budu postavljeni i zaštičeni tako da ih sredstva za nošenje ili
dizanje tereta kada se klate ne mogu dotaći
Klizni vodovi presjeka ispod 25 mm Cu i iznad 150 mm Cu moraju biti strujne šine.
Klizni vodovi presjeka presjeka od 25 mm Cu do 150mm Cu mogu biti i žice.
Član 93.
Najmanji razmaci između dijelova pod naponom i uzemljenjenih dijelova pri prinudnom
vođenju oduzimača struje po kliznom vodu ne smiju biti ispod 10 mm, što se može
obezbjediti (na primjer: kolicima oduzimača struje ili konstrukcijom dizalice).
Kod fabrički izrađenih ili ispitanih dizalica radnog napona 500 V razmak između dijelova

pod naponom i uzemljenih dijelova ne smije biti manji od 6 mm.
Član 94.
Ako vođenje oduzimača struje po kliznom vodu nije prinudno, razmaci između dijelova
pod naponom i uzemljenih dijelova ne smiju biti manji od 10 mm ako su oduzimači
odvojeni od kliznog voda (što je u praksi moguće usljed njihanja oduzimača struje ili
kretanja dizalice s oduzimačima u odnosu na klizni vod).
Član 95.
Ako je klizni vod klizna strujna šina, razmak između potpora ne smije biti veći od 2,5
m.Ako je klizni vod okrugla ili profilisana žica, a dizalica ima raspon kliznog voda od 12
m potpore se ne moraju postavljati.
Za dizalice sa večim rasponom kliznog voda od 12 m razmak potpora ne smije biti veći
od 8m.
Za klizne vodove sa automatskim zatezačem dozvoljeni su veči razmaci između potpora
pod uslovom da su na primjer: ugib, otklon usljed pritiska vjetra i dr. najmanje jednaki
odgovarajućim vrijednostima kliznog voda koji je čvrsto zategnut na potporama razmaka
od 8 m.
Član 96.
Izolatori moraju biti od keramičkog ili njemu odgovarajućeg glatkog materijala.
Izolator kliznog voda mora imati puznu stazu najmanje 60 mm.
U otežanim uslovima (na primjer: u prostorijama sa agresivnom atmosferom ili gdje
postoji opasnost od taloženja (skupljanja) provodljive prašine ili u kanalima kliznih
vodova) puzne staze se ne smiju smanjiti ispod 60 mm.
Kod prostorno štedljive izvedbe kliznog voda (na primjer: mali klizni vod) puzna staza
mora biti najmanje 30 mm, pod uslovom da se odgovarajućim posebnim mjerama (kao
što je na primjer: pokrivanje vodova) spriječi smanjenje puznih staza usljed taloženja
prašine ili vlage.
Član 97.
Pomjerljivi priključni vodovi moraju se postaviti i voditi tako da se spriječe oštećenja
koja mogu nastati pomjeranjem.
Pomjerljivi priključni vodovi biraju se prema vrsti rada i naprezanja i moraju biti
savitljivi kablovi za prenosna trošila sa izolacijom i plaštom od gume, tako da je
dozvoljena upotreba klabla najlakše izrade koji odgovara tipu GN-50.Kod većih

mehaničkih opterećenja ili za priključne vodove koji kližu po zemlji moraju se izabrati
odgovarajući specijalni kablovi.
Član 98.
Urađaji koji sprečajaju povlačenje pomjerljivih priključnih vodova po zemlji (na primjer;
doboši, gusjebnice, lanci i dr.) moraju se konstruisati i izvesti tako da unutrašnji prečnih
savijanja kabla na svim mjestima na kojima se kabl savija tokom normalnog rada ne bude
manji od dvostruke vrijednosti prečnika kabla – za kablove spoljašnjeg prečnika do 21,5
mm.Za kablove spoljašnjeg prečnika većeg od 21,5 mm manji dozvoljeni unutrašnji
prečnik savijanja kabla je 12,5 – struka vrijednosti spoljašnjeg prečnika kabla.
Na kablovskim kolicima najmanja dozvoljena vrijednost unutrašnjeg prečnika savijanja
kablova spoljašnjeg prečnika do 8 mm je 6,3 – struka vrijednosti spoljašnjeg prečnika
kabla, za kablove spoljašnjeg prečnika iznad 8 mm do 12,5 mm je 8 – struka vrijednosti
spoljašnjeg prečnika kabla, a za kablove spoljašnjeg prečnika iznad 12,5 mm je 10 –
struka vrijednosti spoljašnjeg prečnika kabla.
Za velika ubrzanja ili usporenja, veliki broj ciklusa i sl. projektom se moraju odrediti
odgovarajuće mjere, s tim da je najmanja vrijednost unutrašnjeg prečnika savijanja kabla
10 – struka vrijednosti spoljašnjeg prečnika kabla.
Pri korištenju pljosnatih kablova debljina kabla mora odgovarati spoljašnjem prečniku
kabla.
Pravi dio kabla između dvije krivine kod savijanja u obliku slova „S“ mora biti jednak
najmanje 20 – strukoj vrijednosti spoljašnjeg prečnika kabla.
Član 99.
Trajno opterećenje zatezanja kablova ne smije biti veće od 20 N/mm svedeno na ukupni
presjek bakrenih provodnika kabla.Zaštitni provodnik ili neutralni provodnik se mogu
uračunati u ukupan presjek ako imaju isti presjek kao fazni i ako nisu podijeljeni.
Član 100.
Doboš za namotavanje pomjerljivih priključnih vodova mora se automatski namotavati.
Presjek provodnika kabla koji se namotava mora se odabrati tako da ne dođe do
prekoračenja zagrijavanja provodnika kada je kabl potpuno namotan i strujno opterećen.
Član 101.
Za stalno polaganje vodova kablovi se koriste prema uslovima koji vladaju u samom
konkretnom slućaju (na primjer: u otežanim uslovima rada koriste se kablovi tipa PP4).

Ako se koriste kablovi sa izolacijom i plaštom od gume, oni ne smiju biti lakše izrade od
kablova tipa GG J, a kablovi sa izolacijom i plaštom od PVC ne smiju biti lakše izrade od
kablova tipa PP/J.
Za veće dizalice gdje ne postoji poseban razlog za mehaničku zaštitu, za osnovni tip
kabla se ne smiju koristiti kablovi lakše izrade od kablova tipa PP/OO.
Član 102.
Na otvorenom prostoru kablovi se mogu polagati na obujmice po konstrukciji dizalice.
Član 103.
Ako se kontrukcija dizalice koristi kao zaštitni vod onda se mora obezbjediti:
a) neposredna veza kontrukcije dizalice i oduzimača struje zaštitnog provodnika, ako
se energija dovodi pomoću kliznog voda;
b) priključak zaštitnih provodnika električnih pogonskih sredstava sa kontrukcijom
tako da se se ostvari dopunska provodna veza (na primjer: savitljivim bakarnim
provodnicima sa kablovskim stopicama) ili da se električna pogonska sredstva
dobro učvrste vijcima za kontrukciju (na primjer: električnim podložnim
pločicama, lepezastim podložnim pločicama i dr.).
Član 104.
U upravljačke lance pomoću kojih se dizalicama rukuje sa poda moraju se ugraditi
izolatori (neposredno iznad dohvata ruke ili ako je lanac kratak, u blizini njegovog
gornjeg učvršćenja) ili se mora upotrijebiti gajtan za rukovanje od izolacionog materijala.
Upravljački lanci i gajtani iz stava 1. ovog člana moraju iznad rukohvata imati vođice
kako bi se izbjeglo upredanje.
Dizalice kojima se rukuje sa poda moraju se automatski zaustaviti ako se uređaj za
upravljanje pusti iz ruku osim dizalica kod kojih se utređaji za upravljanje nalaze sa
stabilnim pultovima.

4. Ostala oprema za dizalice
   Član 105.
   Dizalice na elektromotorni pogon moraju imati sigurnosne uređaje za automatsko
   zaustavljanje pogona isključenjem struje (krajnji isključivač – granična sklopka) i to na
   mehanizmu:
   1) za dizanje tereta – kod svih tipova dizalica;
   2) za vožnju dizalice i voznog vitla ako njihova nazivna brzina vožnje premašuje 32

m/min.; za dizalice i vozna vitla koja prenose usijane i rastopljene metale ovaj uređaej se
mora ugraditi bez obzira na brzinu kretanja dizalice ili voznog vitla;
3) za dizanje kraka (dizalice sa nagibnim krakom);
4) za ograničenje bilo kog drugog ktetanja dizalice, odnosno dijelova dizalice ako
nepravovremenim ograničenjem njihovog kretanja može doći do udesa na dizalici.
Uređaji iz stava 1. ovog člana moraju biti podešeni tako da omoguće kretanje u
suprotnom smjeru.
Odredbe ovog člana ne odnose se na montažne šine i mosne dizalice kod kojih je kočenje
mosta na kraju dizalične staze obezbjeđeno na drugi način (podizanjem šina i sl.) kao ni
na male kompaktne dizalice nosivosti do 2 t kod kojih se na mehanizmu dizanja može
upotrijebiti i drugi sigurnosni uređaj (automatska spojnica bez isključenja električne
struje i sl.) koji mora posjedovati dokaz o funkcionalnom ispitivanju.
Član 106.
Granična sklopka (granični isključivač) na mehaizmu za dizanje tereta na dizalici bilo
kog tipa mora biti podešena tako da je u stanju da zaustavi neopterećeno zahvatno
sredstvo dizalice na određenom ostojanju od gornje ivice zahvatnog sredstva, od branika
vitla ili kotura za izravnjavanje, odnosno vodećeg kotura.To odstojanje ne smije biti
manje od:
1) 100 mm kod svih tipova vitlova;
2) 300 mm kod ostalih dizalica, osim kod kabl – dizalica;
3) 1000 mm kod kabl – dizalica.
Granična sklopka (krajnji isključivač) vožnje mora biti podešena tako da isključi pogon
elektromotora kako bi dizalica u neopterećenom stanju došla do odbojnika bez udara u
njih.
Član 107.
Dizalice svih tipova kod kojih preopterećenje dovodi do preturanja dizalice moraju imati
pokazivač ugla nagiba kraka ili dohvata i u njemu najvećeg dozvoljenog opterećenja i
rasklopni uređaj (automatski isključivač) koji sprečava preopterećenje dizalice.
Pokazivaći moraju biti lako uočljivi sa radnog mjesta dizaličara.
Rasklopni uređaj (automatski isključivač) mora spriječiti podizanje tereta i povećanje
dohvata ili isključiti pogon dizanja i pogon promjene dohvata.
Ako rasklopni uređaj (automatski isključivač) ne isključuje pogon dizanja i pogon

pomjeranja dohvata, mora se omogućiti premošćenje isključivaća radi spuštanja tereta na
tlo, odnosno smanjenja dohvata.Uređaj za premoštenje mora biti zaključan.
Ako dizalica ima dvije ili više karakteristika nosivosti, dozvoljena je ugradnja samo
jednog rasklopnog uređaja (automatskog isključivača) na onu nosivost sa kojim dizalica
trenutno radi.
Član 108.
Ako pretovareni mostovi i kabl – dizalica sa pogonom kretanja mosta ili mašinskih kućica
bez pomoći transmisije i sa jednim od nosećih stubova na zglobu nemaju automatski
uređaj za izravnjavanje iskošenja mosta, odnosno nosećeg užeta, oni moraju imati
graničnik za isključenje pogona kretanja kad ugao iskošenja mosta, odnosno užeta
između stubova prelazi dozvoljenu granicu određenu proračunom u projektu.
Graničnik iz stava 1. ovog člana na dizalici mosnog tipa sa odvojenim pogonom za
vožnju mosta mora se postaviti samo ako je to, zavisno od prostorne krutosti
konstrukcije, predviđeno projektom dizalice.
Član 109.
Dizalice smještene na otvorenom prostoru (na primjenr: mosna, portalna, poluportalna,
građevinska stubna, pretovarni most, kabl – dizalica i dr.) moraju se zaštiti od udara
groma.
Zaštita od groma na dizalicama iz stava 1. ovog člana mora odgovarati i propisima o
tehničkim normativima za gromobrane.
Dizalice na električni pogon iz stava 1. ovog člana u TT sistemu (razvodni sistem kod
koga je radno uzemljenje odvojeno od zaštitinog uzemljenja) smatraju se zaštićenim od
udara groma ako imaju najmanje dva odvojena uzemljenja sa dva zemljovoda od
neizolovane i vruće pocinkovane žice ili vruće pocinkovane gvozdene trake.Presjek
zemljovoda ne smije biti manji od 50 mm pri polaganju van zemlje, odnosno ne manji od
100 mm pri polaganju u zemlju.
Dizalice na električni pogon iz stava 1. ovog člana u TN sistemu ( razvodni sistem kod je
radno uzeljenje odvojeno od zaštitnog uzemljenja) smatraju se zaštićenim od udara
groma ako se šine spoje s uzemljivačem na dva mjesta kolosjeka sa dva zemljovoda od
neizolovane i vruće pocinkovane željezne žice ili vruće pocinkovane željezne
trake.Presjek zemljovoda ne smije biti manji od 50 mm pri polaganju van zemlje,
odnosno ne manji od 100 mm pri polaganju u zenlju.

Pojedinačni dijelovio dizalice koji nisu spojeni zavarivanjem ili prilagođenim vijcima sa
tijesnim nasjedom, radi zaštite od udara groma, moraju se spajati galvanskom vezom od
vruće pocinkvane trake sa najmanjim presjekom od 50 mm.Točkovi dizalice ne smatraju
se pouzdanom galvanskom vezom, pa je u tom slučaju obavezna čelična četka ili klizne
papuče koje pod pritiskom dodiruju glavu šine.Sve ove veze moraju biti najmanje duple.
Član 110.
Svaka pokretna dizalica, kojom se upravlja iz kabine ili daljinskim upravljačem mora
imati sredstavo za davanje zvučnih signala (tranvajsko zvonce, sirenu, trubu i sl.) radi
upozorenja na opasnost pri dizanju, prenošenju, odnosno spuštanju tereta iznad njih,
odnosno u njihovoj neposrednoj blizini.
Zvučni signal iz stava 1. ovog člana mora se jasno čuti u manipulacionom prostoru
dizalice.
Član 111.
U kabini dizalice moraju biti postavljeni ručni aparati za gašenje požara i upustvo za
rukovanje dizalicom sa opisom radnji koje nisu dozvoljene.
Član 112.
Na dizalici ili voznom vitlu moraju se ugraditi oslonci radi sprečavanja pada u slučaju
loma točkova, odnosno osovina točkova.Rastojanje između donjih ivica oslonca i
površine kotrljanja šine ne smije biti veće od 25 mm.
Oslonci iz stava 1. ovog člana moraju biti konstruisani i za nosač točkova pričvrščeni
tako da mogu držati most, postolje ili vozno vitlo i pod najvećim dozvoljenim
opterećenjem dizalice, uključujući i ispitno opterećenje.
Član 113.
Pokretne izalice sa kolosjekom na tlu moraju imati čistač za uklanjanje stranih predmeta
sa šina voznih staza.
Dizalice sa kolosjekom iznad tla i njihova vozna vitla moraju imati čistač samo ako sa
šine pada materijal iz tehnološkog rocesa.
Član 114.
Krajevi staza pokretnih dizalica i voznog vitla na motorni pogon, sa kolosjekom
položenim iznad tla ili na tlu moraju imati čvrste metalne ili armirane betonske branike.
Branici iz stava 1. ovog člana moraju biti projektovani i izrađeni tako da mogu izdržati
udar pokretne mase dizalice ili voznog vitla opterećenog najvećim dozvoljenim

opterećenjem pri vožnji s nazivnom brzinom.Pri proračunu udarne sile dizalica
opremljenih graničnom sklopkom (krajnjim isključivačem) brzina vožnje može se
smanjiti najviše na polovinu brzine dizalice ili voznog vitla.
Branici na dizaličnim stazama dizalica pričvršćuju se, po pravilu, za nosač dizalične staze
po kojoj se dizalica kreće, odnosno za zid ili stub građevinskog objekta ili za šine
kolosjeka, ako je takav način pričvršćenja proračunom dokazan kao siguran.
Branici ili čeoni nosači dizalica, odnosno voznog vitla na motorni pogon moraju imati
elestične odbojnike.
Član 115.
Na krajevima staze pokretnih dizalica ili voznih vitala na ručni pogon, na šinama moraju
biti ugrađeni zaustavljivači za ograničenje vožnje.
Član 116.
Ako na istoj pruzi rade dvije ili više dizalica, odnosno dvije ili više voznih vitala, svaka
dizalica, odnosno svako vozno vitlo mora imati elastični odbojnik na stani međusobnog
sudaranja.
Ako je brzina dizalice ili voznog vitla iz stava 1. ovog člana veća od 50 mm, oni moraju
imati uređaj za isključenje vožnje koji sprečava ili smanjuje jačinu sudaranja.
Član 117.
Protivtegovi i balast moraju biti pričvršćeni za noseću konstrukciju dizalice i obezbjeđeni
od spadanja sa dizalice.
Ako se kao balast na dizalici koristi materijal u rasutom stanju, on mora biti smješten u
čvrstom, zatvorenom i plombiranom sanduku.Sanduk mora biti izgrađen tako da je za
vrijeme atmosferskih nepogoda nemoguće prodiranje vode u njega i gubitak ili povećanje
težine balasta.Upotreba pijeska za balast na građevinskoj stubnoj dizalici dozvoljena je
samo u hermetički zatvorenom i plombiranom metalnom sanduku ili u kesonu.Skidajući
protivtegovi moraju imati oznaku veličine mase.
Član 118.
Pod dizaličnom stazom, u skladu sa ovim pravilnikom, podrazumjeva se nosač (čelični
profili, betonske grede i sl.) odnosno podloga (zemljana ili betonska sa drvenim, čeličnim
ili betonskim pragovima) zajedno sa kolosjekom i priborom za međusobno spajanje i
pričvršćivanje šina za nosač, odnosno podlogu.
Nosači šina, odnosno podloga kolosjeka moraju da budu izgrađeni i postavljeni prema

tehničkim proračunima i montažnim crtežima sa naznakom dozvoljenih odstupanja
(tolerancije) kod onih elemenata kranskih staza (međusobno rastojanje šina, poprečna i
uzdužna horizontalnost koloseka, izvijanje i ugib nosača i dr.) koji obezbjeđuju sigurnost
rada dizalice.
Odstupanja dizaličnih šina ili staza moraju biti u okviru dozvoljenih vrijednosti
navedenih u tabeli 2., a za viseće dizalice – u okviru dozvoljenih vrijednosti navedenih u
tabeli 3 ovog pravilnika.O odstupanjima dizaličnih šina ili staza mora postojati dokaz ( na
primjer: geodetski snimak i slično).
Tabela 2 – Dozvoljena odstupanja dizaličnih šina u mm
VRSTA VRSTA DIZALICE
ODSTUPANJA

Mosna Stubna Portalna S krakom
L 5m 6 6
L-5 do 32m 8
Odstupanje raspona L 8
L 32m 10
5
10
8
Odstupanje šine od
prave linije na dužini
40m

15 10 15 10
L 5m 8
L-5 do 32m 12
Odstuanje visina
gornjih ivica šina u
poprečnom presjeku
staze, s obzirom na
raspon staze L

L 32m 15
20 do 25 (pod
opterećenjem za
širinu kolosjeka
2,5 do 6m)
15
20 do 25 (pod
opterećenjem za
širinu kolosjeka
2,5 do 6m)
Dozvoljeni uspon šine u
uzdužnom pravcu-na
dužini od 10m

10 40 20 40
Odstupanje visine B 10m 10
gornje ivice šine (u
uzdužnom presjeku) na
susjednim stubovima
pri rastojanju stubova B B 10m 0,01 % B ali ne veće od 15mm
Odstupanje dizalične po visini 1
šine na sastavu
po širini 1
Tabela 3 – Dozvoljena odstupanja staza visećih dizalica u mm
Visinko odstupanje donjih ivica susjednih nosača
Vrsta staze u poprečnom presjeku
visećih
dizalica
Odstupanja
gornjih ivica
donjeg pojasa
staze u

poprečnom
presjeku pri
rasponu
L
Na osloncima Između oslonaca
Odstupanje grede od
uzdužne
projektovane ose
Viseće
dizalice na
dva ili više
oslonaca

L/1500 6 10 + 3

Viseće
dizalice sa
spojnicama na
mjestu
sučeljavanja
staza

l/1500 2 2 + 3

Član 119.
Tip šine kolosjeka za kretanje mosta, vitla (mačke) i postolja ili stuba dizalice mora da
odgovara proračunatom pritisku po točku dizalice.Šine moraju da budu postavljenje i
pričvršćene uz nosač, odnosno podlogu kranske staze tako da je nemoguće njihovo bočno
i vertiklalno pomjeranje pri prolazu dizalice pod punim opterećenjem.
Osnovni tehnički podaci o kolosjeku (šinama, nosačima šina, pragovima, kolosječnom
priboru i dr.) za dizalice koje se kreću po šinama položenim na kranske staze ili na tlu, a
naručito za građevinske pokretne dizalice koje se često premještaju (građevinske stubne
kabl – kranove i druge dizalice) moraju da se unose u matičnu knjigu.
Član 120.

Šine kolosjeka stubnih građevinskih dizalica moraju se polagati na podlogu prethodno
dobro izravnatu (nivelisanu) i nabijenu na način određen proračunom i crtežima kojima je
provjerena stabilnost kolosjeka od prevrtanja i ugibanja.
Šine kolosjeka iz stava 1. ovog člana moraju biti postavljene na gradilište da ne bi došlo
do klizanja terena zbog blizine temeljne jame objekta ili se temeljna jama objekta mora
obezbjediti od klizanja terena.
Član 121.
Drveni pragovi moraju biti izgrađeni od zdravog i tvrdog građevinskog drveta (bor, jela,
hrast, bukva i dr.) široki najmanje 240 mm i visoki najmanje 160 mm.
Dužina pragova mora biti takva da krajevi praga sa spoljašnje strane kolosjeka prelaze
šine sa obje strane najmanje za po 300 mm.
Član 122.
Šine se za drvene pragove pričvršćuju, prema pravilu, kolosiječnim proborom (vezicom,
tirfonom, šinskim ekserima, rebrastim, nateznim i običnim podložnim pločicama i dr.)
koji mora odgovarati tipu šine i jugoslovenskim standardima za postrojenja šinskog
saobraćaja.
Šine se spajaju metalnim pločicama sa obje strane vertikalne šine i to neposredno iznad
praga.Po pravilu, spoj se izvodi kosim rezom šina.
Ako se šine kolosjeka stubnih građevinskih dizalica polažu na polupragove ili na posebne
betonske stope, mora se onemogućiti mođusobno pomjeranje polaganjem najmanje tri
produžena praga u jednu dionicu kolosjeka (12 do 15m) ili postavljanjem čvrstih čeličnih
zatega.Pri izgradnji kolosjeka za portalnu dizalicu ili drugu dizalicu sa stalnim
kolosjekom položenim na tlo i s odstojanjem između šina većim od 5 m ne moraju se
postavljati čvrste čelične zatege između šina ako je bočno pomjeranje šine onemogućeno
na drugi način (betonskim nosačima, betonskim stopama sa utorom i sl.).
Šine kvadratnog oblika spajaju se pričvrščivanjem na donju podlogu.
Na dilatacionim spojevima mora se omogućiti pomjeranje šine samo u uzdužnom pravcu.
Član 123.
Nakon polaganja kolosjeka na pragove ili polupragove prostor između pragova, odnosno
polupragova mora se popuniti tucanikom, šljunkom ili pijeskom.

5. Montažna dizalice
   Član 124.

Dizalica se montira prema crtežima proizvođača, a specifične i složene dizalice prema
projektu montaže.
Projek mintaže iz strava 1. ovog člana sadrži:
1) tehnički opis montaže i plan izvođenja radova na montaži
2.) izvod statičkog proračuna u uslovima montaže dizalice;
3) projekt montaže skele (statički proračun i odgovarajuće crteže) ako se dizalica montira
pomoću skele.
Montaža čelične konstrukcije dizalice mora odgovarati propisima o tehničkim
normativima za montažu čeličnih konstrukcija.
Zaštita od korozije dizalice i njenih dijelova određuje se projektom dizalice.

6. Pregledi i ispitivanja dizalice
   Član 125.
   Dizalica, njeni dijelovi i oprema podliježu pregledima i ispitivanjima prije puštanja u rad
   (prvi pregled i ispitivanje), pregledima i ispitivanjima u određenim vremenskim
   intervalima i vanrednim pregledima i ispitivanjima.
   Pregledi i ispitivanja u određenim vremenskim intervalima su: dnevni, sedmični,
   mjesečni, godišnji i generalni.
   Pregled i ispitivanje dizalice, osim rokova navedenih u stavu 2. ovog člana, mogu se
   obavljati i u drugim rokovima, zavisno od pogonske klase dizalice, uslova pod kojima
   dizalica radi, upustva proizvođača dizalice, potreba i drugih okolnosti koje mogu uticati
   na sigurnost rada dizalice, njenih dijelova i opreme.
   Pregled i ispitivanje dizalice mora se obaviti nakon dokaza statičke stabilnosti dizalične
   staze i dobijanja geodetskog snimka kolosjeka dizalice.
   Član 126.
   O izvršenom pregledu i ispitivanju prije puštanja u rad dizalice (prvi pregled i ispitivanje)
   daju se izvještaj i potvrda koji čine sastavani dio matične knjige dizalice.
   Rezulati mjesečnih, godišnjih i vanrednih pregleda i ispitivanja upisuju se u kontrolnu
   knjigu dizalice.O izvršenom generalnom pregledu i ispitivanju izdaje se izvještaj i
   rezulati se upisuju u kontrolnu knjigu dizalice.
   Član 127.
   Pregled i ispitivanje dizalice, njenih dijelova i opreme prije puštanja u rad ( prvi pregled i
   ispitivanje) obavlja se kod dizalija koje se isporučuju u kompletnom obliku odmah nakon

završene izrade, odnosno prije isporuke kod dizalica koje se ugrađuju u objekte ili koje se
zbog složenosti, odnosno glomaznosti kontrukcije mogu kompletirati tek na mjestu
korištenja nakon završene montaže, a prije puštanja u rad.
Član 128.
Dnevnim pregledom i ispitivanjem ispravosti dizlice, njenih dijelova i opreme utvrđuje
se, po pravilu, slijedeće:
1) da li je vozna staza slobodna (pregled obje šine);
2) da li ispravno radi kočnica na pogonskom mehanizmu za pokretanje mosta, za
pokretanje voznog vitla i za dizanje tereta;
3) da li su nosiva sredstva ispravna (vizuelni pregled kuke i užeta);
4) da li je rasklopni aparat ispravan (zatvoren, neoštećen itd.);
5) da li su ispravni električni klizni vodovi ( da li na vodovima ili u njihovoj neposrednoj
blizini ima promjena, lomova zbog pada nekog predmeta, velikog iskrenja itd.),
6) da li dizalična sklopka u kabini ispravno isključuje i uključuje struju;
7) da li funkcioniše hidraulična i pneumatska instalacija;
8) da li je ispravan uređaj za osiguranje dizalice od pokretanja vjetrom;
9) da li su ispravne granične sklopke ( krajnji isključivaći) ugrađene za ograničenje
pojedinih kretanja;
10) da li je ispravno dugme za brzo isključenje u nuždi svih pogona dizalice;
11) da li je ispravan sistem za podmazivanje i da li su pritegnute mazalice;
12) da li je mobilna dizalica postavljena u granicama dozvoljenog nagiba;
13) da li kod mobilnih dizalica ispravno radi uređaj za spuštanje, dizanje i fiksiranje
kraka;
14) da li uređaj za otvaranje i zatvaranje grabilice radi ispravno;
15) da li uređaji za prenos tereta pomoću nosivog elektromagneta rade ispravno.
Član 129.
Sedmični pregled i ispitivanje dizalice, njenih djelova i opreme, pored pregleda i
ispitivanja propisanih članom 128. ovog pravilnika, sastoji se, po pravilu od:
1) pregleda stanja uzemljenja i ispravnosti vodova prema zemlji (vizuelni pregled spojeva
šina i uzemljenja na oba kraja staze);
2) ispitivanje ispravnosti cjelokupnog osvjetljenja;
3) vizuelnog pregleda prilaznih ljestvica i ograde na stazi dizalice;

4) pregleda i podešavanja svih nosećih elemenata (kuke, užad, koturače i sl.) i uređaja za
kočenje;
5) pregled i uzemljenje kontakata na kontrolerima, kontraktorima i oduzimaćima;
6) pregled ispravnosti uređaja za podmazivanje i dodavanje maziva;
7) pregled spojnica i drugih elemenata za prenos snage, bez otvaranja reduktora ako to
nije potrebno;
8) pregleda i podmazivanja mehaničkih dijelova električnih uređaja sa elektromotorima,
graničnim sklopkama (krajnjim prekidačima), kontrolerima i ostalom.
Član 130.
Mjesečni pregled i ispitivanje ispravnosti dizalice, njenih dijelova i opreme, osim
pregleda i ispitivanja propisanih u članu 129. ovog pravilnika, sastoji se, po pravilu, od:
1) pregleda staza, spojeva šina i pričvršćenja uz konstrukciju ili nosivi betonski dio;
2) pregleda gornjeg i donjeg spoja dizalične staze dizalice sa kolosjekom postavljenim na
tlo;
3) pregleda kočnice na mehanizmu dizanja, uključujući i otkočnu napravu;
4) pregleda kočnice na uređaju za pokretanje mosta;
5) vizuelnog pregleda dijelova dizalice koji su sastvani dio dizalice ( traverze, kuke, užeta
i njegovog namotavanja na bubanj, učvršćivanja užeta na bubanj, kotura i njihovih ležišta
i osovina);
6) pregleda cjelokupnog osvjetljenja;
7) vizuelnog pregleda pogona za pokretanje mosta voznog vitla i uređaja za dizanje tereta
(točkova, osovina, zupčanika i ležaja reduktora);
8) podmazivanja mašću spoljnih zupčanika, dodavanja masti i dolivanja ulja u reduktore
prema šemi podmazivanja;
9) vizuelnog pregleda rasklopnih aparata u kabini i na mostu (zategnutost, mehanička
oštećenja izolatora i nasjedanje kontakata);
10) pregleda oduzimača struje ( ne smiju biti nagorjeli i oštećeni);
12) pregleda ispravnosti uređeja za kratko spajanje dizalice s dizaličnom stazom (metalni
oduzimač mora dobro nalijegati na šinu i stvoriti pouzdan električni i mehanički spoj
između šina i mosta), pri čemu se vizuelno provjerava premošćenje na spojevima samih
šina i krajnjih uzemljivača;
13) ispitivanje ispravnosti blokiranja glavne sklopke s kontrolerima (svaki od kontrolera

pojedinačno se pomakne iz nultog položaja i provjerava mogućnost uključenja glavne
sklopke na dizalici);
14) provjeravanja električne grijalice, ventilatora i priključnog kabla;
15) provjeravanje ispravnosti i djelovanja graničnih sklopki (krajnjih isključivač) za
vožnju mosta, vožnju voznog vitla i pogon dizanja u oba položaja;
16) provjeravanja čistoće kućišta elektromotora, naručito perforacije zaštitnih kapa
ventilatora;
17) kontrole stanja površina kliznih prstenova (prstenovi moraju biti čisti i glatki);
18) pregleda ispravnosti uložaka topljivih osigurača i bimetalnog releja i njihove
podešenosti prema nazivnim vrijednostima strujnog kola;
19) pregleda elektrouređaja na mehanizmu za dizanje i prenošenje tereta sa
elektromagnetom (kablova, spojeva, utikača, bubnja za namotavanje kabla i ostalog u
vezi s elektromagnetom);
20) pregleda ispravnosti rada glavnih rasklopnih aparata (da li se svi kontakti isključuju
pravovremeno), a naručito glavnog rasklopnog aparata koji se zaključava;
21) pregleda rada motora (osluškivanjem ili instrumentima) i kontrolera (otvaranjem
njegovih kućišta i pregledom kontakata, četkice i dr.);
22) pregleeda stanja uzemljenja i ispravnosti spojeva i vodova prema zemlji (vizuelni
pregled spojeva šina i uzemljivača na oba kraja staze);
23) pregleda stanja hidraulične i pneumatske instalacije (zaptivenosti, nivoa ulja,
prečistaća itd.).
Član 131.
Godišnji pregledi i ispitivanje dizalice, njenih dijelova i opreme sastoji se, po pravilu, od
detaljnog pregleda mašinskih uređaja, dijelova opreme, noseće konstrukcije, električnih
uređaja i dizalične staze i ispitivanja pojedinih dijelova kontrukcije, uređaja, izolacije
električne instalacije, elektromotora, elektroopreme i dizalice u cjelini.
Na osnovu nalaza o istrošenosti, dijelovi i oprema dizalice uzamjenjuju se ili se dizalica
rekonstruiše.
Član 132.
Generalni pregled dizalice koja radi pod teškim i vrlo teškim uslovima, njenih dijelova i
opreme obavlja se, po pravilu, svake treće godine.
Rokovi za generalni pregled i ispitivanja dizalice koja radi pod lakim i srednjim

uslovima, njenih dijelova i opreme ne mogu biti duži od pet godina.
Dizalice velike nosivosti (na primjer: u hidrocentalama) koje rade pod lakim uslovima,
mogu se periodično ispitivati i u drugim rokovima, odnosno onda kada je na raspolaganju
najveći teret (na primjer: rotor generatora).U tom slučaju probni teret upotrebljava se
samo do veličine raspoloživog probnog tereta sa kojim se obavljaju sva ispitivanja.
Mjerenje brzine, snage i ugiba i kontrola osnovnih mjera dizalice obavlja se prema
odgovarajućim jugoslovenskim standardima.Naprezanje, po potrebi, provjerava se
elektrootpornim trakama (tenziometrima).
Na osnovu pregleda i ispitivanja daje se nalaz o istrošenosti dijelova, na osnovu čega se
oni zamjenjuju ili rekonstruišu.
Član 133.
Vanredni pregled i ispitivanje dizalice, njenih dijelova i opreme obavlja se na dizalicama
koje su pretrpjele udes (havariju), nakon rekonstrukcije dizalice i nakon njenog
premještanja sa jednog na drugo mjesto.
Član 134.
Pregled i ispitivanje dizalice, njenih dijelova i opreme prije puštanja u rad (prvi pregled i
ispitivanje), generalni pregled i ispitivanje i vanredni pregld i ispitivanje sastoje se od:
1) detaljnog pregleda svih uređaja, opreme i dijelova, noseće konstrukcije i dizalične
staze;
2) pregleda i ispitivanja električnih uređaja i instalacija dizalice, električnih sigurnosnih
uređaja, kao i zaštitnog, odnosno gromobranskog uzemljenja, kontrolnih mjerenja
otpornosti uzemljivača, zemljovoda i ukupne otpornosti sistema uzemljenja;
3) pregleda i ispitivanja pri radu opterećenja svih mehanizama dizalice, zaštitnih i
sigurnosnih uređaja, kočnica, uređaja za upravljanje i instalacija za osvjetljenje,
ventilaciju, grijanje i signalizaciju;
4) opterećenja dizalice probnim teretom zbog provjeravanja sigurnosti uređaja za dizanje,
prenošenje, odnosno spuštanje tereta;
5) opterećenja dizalice nazivnim teretom radi provjeravanja ispravnosti dijelova svih
mehanizama uređaja za dizanje, prenošenje, odnosno spuštanje tereta i njihovih kočnica;
6) provjeravanja stabilnosti dizalica prema jugoslovenskom standardu za dizalice, osim
za dizalice za koje se na osnovu proračuna ili iskustva može nesumljivo uraditi odsustvo
značajnih momenata preturanja;

7) mjerenja naprezanja najviše opterećenog dijela noseće konstrukcije (prema potrebi);
8) mjerenja brzine dizalice pri nazivnom teretu;
9) kontrole osnovnih mjera dizalice;
10) provjere ugiba konstrukcije dizalice pri ispitivanju sa probnim teretom, odnosno
provjera vraćanja kontrukcije u prvobitan položaj.
Član 135.
U energetskim ili procesnim objektima ili kod montažnih radova, dizalica se može
koristiti za dizanje tereta težih od nazivnih, s tim što se moraju ponovo proraćunati,
modifikovati i odrediti ograničenja koja obezbjeđuju siguran rad dizalice.
U slučaju iz stava 1. ovog člana dizalica i njena staza moraju se prvobno ispitati sa
teretom koji je najmanje jednak novom nazivnom teretu koji će se dizati.Ispitivanje mora
obuhvatiti dizanje i spuštanje, kao i, po potrebi vožnju tereta.
Dizanje težih tereta od nazivnog tereta pod uslovima iz stava 1. i 2. ovog člana može se
izvršiti samo jedanput, što se mora evidentirati u kontrolnoj knjizi dizalice.
Član 136.
Probni teret za ispitivanje dizalice, prema članu 134. tačke 4. ovog pravilnika, pri prvom
ispitivanju iznosi 1,25, a pri svakom narednom ispitivanju 1,10 od nazivnog tereta.
Pri ispitivanju dizalice sa probnim teretom sva kretanja moraju se izvoditi pojedinačno u
nejnepovoljnijim položajima tereta i pažljivo.Novo kretanje može početi tek kada su se
prigušile oscilacije prouzrokovane prethodnim kretanjem.
Probni teret mora da se zaustavi i sigurno drži pri normalnom isključivanju upravljačkog
uređajam kao i pri prekidu pogonske energije u pravcu spuštanja.
Član 137.
Pri ispitivanju dizalice sa nazivnim teretom izvode se se sva kretanja pri najvećoj
brzini.Kočnice uređaja za dizanje moraju se zaustaviti i držati teret čak i ako se dovod
pogonske energije prekine pri punoj brzini spuštanja.Mora se provjetiri djelovanje svih
sigurnosnih uređaja.
Član 138.
Nakon ispitivanja mora se izvršiti vizuelni pregled cijele dizalice i očitavanje
instrumenata.
Član 139.
Pri probnom ispitivanju mobilnih dizalica sa krakom mora se provjeriti stabilnost

dizalice.Probno ispitivanje izvodi se na ravnom, vodoravnom i čvrstom terenu, pri čemu
dohvat mora odgovarati nosivostima određenim tehničkom dokumentacijom.
Dizalica sa probnim teretom se ne smije preturiti i mora ostati oslonjena najmanje na tri
tačke.Dohvat tereta mjeri se od ose okretanja dizalice do vertikalne ose težišta
tereta.Ispitivane se izvodi s određenim krakom, odnosno produžecima za najveći i
najmanji dohvat s odgovarajućim probnim teretom.Ispitivanje se obavlja kad nema vjetra.

7. Tehnička dokumentacija dizalice
   Član 140.
   Dizalicu u prometu mora pratiti dokumentacija za rukovanje, održavanje, pregled i
   eventualnu montažu dizalice, koja sadrži:
   1) tehnički opis;
   2) upustvo za rukovanje prema jugoslovenskom standardu za dizalice, s tim da upustvo
   za rukovanje pokretnim dizalicama s obrtnim ili nagibnim krakom koje bi se pri radu
   mogle preturiti mora sadržati i sva ograničenja za potrebnu stabilnost i jačinu vjetra kod
   koje se moraju staviti dodatno sidrenje ili drugo osiguranje;
   3) upustvo za održavanje prema jugoslovenskom standardimu za dizalice;
   4) crtež dizalice s osnovnim mjerama u radnom prostoru;
   5) spisak svih sklopova dijelova s oznakama boje crteža ili karakterističnim brojevima
   koji služe za naručivanje;
   6) skice sklopova sa podacima potrebnim za održavanje i naručivanje habajućih
   elemenata;
   7) funkcionalnu šemu električne instalacije sa podacima o elementima za rukovanje i
   održavanje;
   8) izvod iz statičkog proračuna na noseću čeličnu konstrukciju;
   9) šemu noseće i druge užadi sa podacima o kvalitetu, kontrukciji i mjerama;
   10) šemu podmazivanja svih mehanizama dizalice sa podacima o vrsti i kvalitetu ulja,
   odnosno masti;
   11) dokaze o kvalitetu materijala za zavarivanje upotrebljenog za naročito opterećene
   dijelove čelične konstrukcije dizalice, dokaz o kvalitetu zavarivanja i dokaz o kvalitetu
   dijelova za koje se to izričito traži ovim pravilnikom;
   12) matičnu knjigu dizalice, prema jugoslovenskom standardu za dizalice, osom za
   dizalice nosivosti 1000 kg i tipske nepokretne (prenosive) koturače i čekrke nosivosti do

20 t, koji ne mogu imati matičnu knjigu;
13) kontrolnu knjigu za održavanje dizalice (u naslovu teksta kontrolna knjiga) prema
jugoslovenskom standardu za dizalice.
Član 141.
Dizalice u prometu moraju biti snabdjevene garantnim listom.
Garantni rok za dizalice ne može niti kraći od jedne godine.
Rok u kome je davalac garancije dužan da postupi po zahtjevu korisnika garancije ne
može biti duži od 10 dana od prijema tog zahtjeva.
Rok obezbjeđenog servisiranja dizalice ne može biti kraći od deset godina, računajući od
dana predaje novograđene dizalice na upotrebu.

8. Održavanje dizalica
   Član 142.
   Dizalica se mora održavati u redovnim intervalima prema upustvu proizvođača, naručito
   vodeći računa o brzohabajućim i dijelovima bitnim za sigurnost pogona (užad, kočnice,
   pogonski zubčanici i drugo).
   Član 143.
   Neispravna pokretna dizalica mora se, radi popravke, dovesti na kraj dizalične staze ili na
   mjesto na kome ne ometa rad u pogonu niti ugrožava brzbjednodt pri prolazu ispod,
   odnosno pored dizalice.
   Ako na zajedničkoj dizaličnoj stazi radi više dizalica, prethodno se mora odrediti mjesto
   pogodno za popravku neispravne dizalice i moraju se provesti potrebne tehničke mjere
   zaštite za bezbjedan rad na dizalici (zaštitne ograde, isključenje struje blokiranjem kliznih
   vodova, upozoravajući natpisni graničnik na šinama i sl.).
   Član 144.
   Prije početka popravke na dizalici, mora se isključiti dovod struje na dizalicu
   isključenjem rasklopnog aparata za priključenje na mrežu, koji se u tako isključenom
   položaju mora zaključati.
   Ako, zbog rada dviju ili više dizalica, na zajedničkoj dizaličnoj stazi nije moguće
   isključiti rasklopni aparat za priključenje na mrežu, moraju se prethodno isključiti
   oduzimači na glavnim vodovima, a ako ni to nije moguće, dovod struje se mora isključiti
   dizaličnom sklopkom.
9. Rukovanje dizalicama

Član 145.
Dizalicom se mora rukovati prema uputstvu za rukovanje dizalicom.Uputstvo za
rukovanje dizalicom daje proizvođač prema jugoslovenskom standardu za dizalice.
Pri radu sa dizalicom zabranjeno je:
1) opterećivati dizalicu teretom većim od dozvoljene nosivosti sizalice (osim pri probnom
opterećenju);
2) koristiti sigurnosne uređaje (granične sklopke – krajnje isključivače, zaštitne
automatske sklopke i dr.) kao radne uređaje;
3) upotrebljevati otpornike regulatora brzine i snage komandnog uređaja za zagrijevanje
radnog mjesta;
4) podizati teret sa koso postavljenim užetom; ljuljanjem spuštati teret na mjesto koje se
nalazi van granica manipulacionog prostora dizalice ( mosne ili druge dizalice sa kukom);
prenositi radnike na teretu, odnosno sklopku (uređaju) za prihvatanje tereta (radnoj
platformi i sl.) ako takvo sredstvo nije za to posebno opremljeno;
5) direktno vući vozilo na šinama pomoću mosne dizalice ako za to ne postoji poseban
uređaj (vodeći kotur pričvršćen za tlo koji obezbjeđuje vertikalan položaj teretnog užeta i
sl.);
6) ostavljati teret da bez potrebe visi na kuki, odnosno užetu dizalice (za vrijeme prekida
rada ili nestanka struje i sl.);
7) opterećenom dizalicom istovremeno obavljati više radnih operacija nego što je to
dozvoljava upravljački sistem dizalice pri potpuno zauzetim rukama ako to upustvom
proizvođača dizalice nije predviđeno i dizati, odnosno spuštati teret uz istovremeno
kretanje vozvog vitla na nosećem užetu (kablu) kabl – dizalice;
8) činiti pun okret kraka bez povratka ako dizalica nije za to konstruisana (građevinska
stubna dizalica sa horizontalnim krakom i gipkim dovodnim kablom i sl.);
9) podizati teret koji nije slobodan (nalazi se ispod drugog tereta) ili čupati predmete
učvrščene (ukopane) za zemlju ili zamrznute u zemlji;
10) dizati i prenositi opasne terete (rastopljeni metal, kiseline, eksplozivne materije,
radioakivne materije, boce sa komprimovanim gasovima i sl.) ako prethodno nisu
preduzete posebne tehničke mjere zaštite protiv udara ili zakačivanja tereta za okolne
predmete, odnosno protiv pada tereta sa zahvatnog sredstva dizalice (kuke sa osiguračem,
mreže i sl.);

11) zaustavljati pokret stavljanjem komandi u suprotan pravac ako pogon nije za to
osposobljen;
12) manipulisati dizalicom bez signaliste ako dizaličar nije u mogućnosti da sa svog
radnog mjesta u potpunosti prati kretanje tereta pri dizanju, prenošenju ili spuštanju,
odnosno nosećeg ili zahvatnog sredstva;
13) manipulisati teretom ako znakove daje više lica.
Član 146.
Način davanja rukom znakova za izvođenje potrebnih pokreta dizalicom utvrđen je
jugoslovenskim standardom za dizalice.
Član 147.
Prije vezivanja tereta nesimetričnog oblika teret mora biti postavljen na drvene
podmetače, tako da se uže ili lanac mogu slobodno provući ispod tereta.Prije konačnog
podizanja tereta nesimetričnog oblika čija težina dostiže graničnu vrijednosti nosivosti
dizalice mora se provjeriti ravnoteža tereta i sigurnost veza davanjem znaka za podizanje
tereta na visinu, ne veću od 100 mm od tla.
Pri vezivanju tereta s oštrim ivicama, lanci, odnosno užad moraju se zaštiti od
deformacija podmetanjem između oštrih ivica tereta i lanaca, odnosno užadi podmetača
od drveta ili podmetača od elestičnog materijala.

10. Kabl – dizalice
    Član 148.
    Pod kabl – dizalicom, u skladu sa ovim pravilnikom podrazumjeva se dizalica sa
    pokretnim teretnim kolicima koja se kreću na čeličnom užetu.
    Član 149.
    Koeficijent stabilnosti nosećeg (čvrstog) stuba (tornja) užeta u bilo kom pravcu i po
    nejnepovoljnijim uslovima osnovnog ili dopunskog opterećenja (sile inercije, opterećenje
    od vjetra, snijega, leda i dr.) ne smije biti manji od 1,2.
    Koeficijent stabilnosti balansnog stuba kabl – dizalice u ravni upravnoj na noseće uže ne
    smije biti manji od 1,2.
    Član 150.
    Noseća čelična užad razapeta između stubova kabl – dizalice moraju biti zatvorene
    konstrukcije (sa nosećim strukovima oklopljenim profilisanim žicama).
    Na kabl – dizalicama postavljenim za radove koji traju do jedne godine mogu se umjeto

užadi iz stava 1. ovog člana upotrebljavati čelična jednoslojna zavojna užad ili višestruka
obična čelična užad bez organskog jezgra.
Noseća čelična užad na kabl – dizalici moraju biti iz cijelog komada bez nastavljanja.
Čelična užad na kabl – dizalici koja služe za nošenje električnih vodova, kao i čelična
užad za učvršćenje nosećeg i balansnog stuba moraju biti ispletena od pocinkovanih žica
bez vlaknastog jezgra.
Izuzetno od stava 4. ovog člana, za nošenje električnih vodova mogu se koristiti i čelična
višeslojna užad ispletena od svijetlih žica sa vlaknastim jezgrom.
Član 151.
Teretna kolica kabl – dizalice moraju biti konstruisana tako da je nemoguć njihov pad u
slučaju loma ili spadanja voznih točkova sa nosećeg užeta.
Donji dio postoplja teretnih kolica i gornji dio koturače, odnosno zahvatnog sistema
moraju na odgovarajući način biti zaštićeni elastičnim odbojnicima od međusobnog
sudara u slučaju otkazivanja granične sklopke (krajnjeg isključivača) mehanizma za
dizanje, odnosno spuštanje tereta.
Član 152.
Mehanizam za dizanje, odnosno spušanje tereta na kabl – dizalici mora imati automatski
isključivač struje, koji sigorno zaustavlja pogon za dizanje zahvatnog sredstva ako
odstojanje izmeu elastičnih odbojnika, dijelova teretnih kolica i zahvatnog sredstva iznosi
1 m, odnosno ako pri spuštanju tereta na bubnju vitla ostanu najmanje tri navoja užeta.
Član 153.
Mehanizam vožnje teretnih kolica kabl – dizalice mora imati uređaj za automatsko
dizanje kolica na odstojanju od najmanje 5 m od radnih platformi na tornjevima ili
stubovima kabl – dizalice, odnosno od konstrukcije stubova ili od kontrolnih kolica za
pregled noseće užadi.
Nakon isključenja iz pogona kretanja automatskim isključivačem, vožnja radi
približavanja teretnih kolica radnoj platformi ili kontrolnim kolicima na odstojanju manje
od 5 m, dopušta se samo uz posebnu opreznost i minimalnu brzinu kretanja teretnih
kolica.
Član 154.
Kabl – dizalica sa paralelnim kretanjem oba kraja nosećeg užeta mora imati graničnik iz
člana 108. stava 1. ovog pavilnika za automatsko zaustavljanje kretanja tornjeva, odnosno

mašinskih kućica i signalni pokazivač ugla iskošenja postavljen u kabini dizalice ako
iskošenje nosećeg užeta prelazi veličinu predviđenu projektom dizalice.
Član 155.
U kabini dizalice moraju biti postavljeni pokazivači položaja (odstojanja) zahvatnog
sredstav u odnosu na nivo gradilišta , odnosno na noseće uže i pokazivač stanja grabilice,
odnosno drugog zahvatnog sredstva (otvoreno – zatvoreno) ako se otvaranjem ili
zatvaranjem zahvatnog sredstva upravlja iz kabine, odnosno ako zbog lokacije tornja,
udaljenost zahvatnog sredstva, atmosferskih prilika (kiša, magla i dr.) ili drugih okolnosti
nije moguće iz kabine pratiti kretanje i stanje zahvatnog sredstva sa teretom.
Član 156.
Kabl – dizalica sa pokretnim stubovima (tornjevima) ili sa nepokretnim (stabilnim)
stubovima (tornjevima) i pokretnim mašinskim kućicama mora imati anemometar sa
signalnim uređajem za davanje zvučnog signala kada se jačina vjetra približi granici
stabilnosti predviđenoj projektom za bezbjedan rad dizalice (njihanje nosećeg užeta,
njihanje zahvatnog sredstva i dr.)
Član 157.
Teretna kolica moraju imati radnu platormu za obavljanje kontrolnih pregleda nosećih i
ostalih čeličnih užadi razapetih između stubova kabl – dizalice.Radna platforma mora biti
široka najmanje 600 mm.Ograda radne platforme mora biti čvrsta i visoka najmanje 1,20
m.Ako ograda nije pune izvedbe, međuprostor ograde mora biti popunjen sa najmanje tri
uzdužna metalna štapa.Pri dnu ograde mora da se postavi puna ivična zaštita visine
najmanje 150 mm.Na mjestu predviđenom za ulazak na radnu platformu moraju se
nalaziti čvrsta vrata sa bravom koja sprečava njihovo nenamjerno otvaranje.
Ako na kabl – dizalici postoje posebna kontrolna kolica za obavljanje pregleda, za radnu
platformu, ogradu i vrata takvih kolica važe odredbe stava 1. ovog člana.
Član 158.
Na tornjevima ili stubovima kabl – dizalica, na mjestima pričvršćenja noseće užadi, kod
ulaza u kabinu dizalice, na platformi teretnih ili kontronih kolica, kao i na drugim
mjestima predviđenim za pristup radi pregleda i održavanja dijelova i opreme kabl –
dizalice, moraju se postaviti sigurni prilazi, prolazi i radne platforme.Širina radne
platforme na vrrhu tornja mora iznositi najmanje 1 m.Ograda i podovi na prilazima,
prolazima i radnim platformama moraju odgovarati odredbama člana 51. ovog pravilnika.

Član 159.
Prostorija sa mehanizmom za vožnju, vuču, dizanje i druge vrste pogona kabl – dialice
moraju da ispunjavaju sljedeće radnje:
1) da su dobro osvijetljene dnevnom i vještačkom svjetlošću od najmanje 80 1x;
2) da su dovoljno prostrane; međusobno odstojanje pojedinih mehanizama u prostoriji,
kao i odstojanje između mehanizama i zidova prostorije ne smije biti manje od 600 mm;
3) da širina i visina ulaznih vrata prostorije sa mehanizmom omogući lako i bezopasno
unošenje, odnosno iznošenje kabastih sklopova mehanizma koji se ne mogu dalje
rastavljati (elektromotora, zupčanika i dr.); visina ulaznih vrata ne smije biti manja od 1,8
m;
4) da je upravljačko mjesto dizaličara postavljeno tako da dizaličar ima dobar pogled i
uvid u kretanje teretnih kolica, zahvatnog sredstva i tereta;
5) da su pokazivači iskošenja nosećeg užeta, položaja i stanja zahvatnog sredstva i jačine
vjetra iz člana 154, 155. i 156. ovog pravilnika, kao i drugi pokazivači kretanja dijelova
kabl – dizalice postavljeni u kabini tako da se mogu pratiti;
6) da su komandne ručice ili tasteri svih kretnji kabl – dizalice (zatvaranje – otvaranje
zahvatnog sredstva), kao i signalni uređaji postavljeni na upravljačko mjesto dizalice tako
da se njima može lako rukovati.
Član 160.
Između upravljačkog mjesta kabl – dizalice i mjesta manipulacije – zahvatnog sredstva
na gradilištu mora se postaviti sigurna komunikaciona veza pomoću telefonskog uređaja,
radio uređaja, televizijskog uređaja i drugih komunikacionih sredstava, zavisno od
konstukcije kabl – dizalice, njene lokacije, vrste tehnološkog procesa na gradilištu, obima
gradilišta, visine i dužine razapetog nosećeg užeta i drugih uslova od kojih zavisi siguran
rad na gradilištu.
Član 161.
U matičnu knjigu, osim osnovnih tehničkih podataka, moraju se unijeti i slijedeći podaci:
1) veličina največeg dozvoljenog iskošenja nosećeg užeta (ugla između normale na
pravac kretanja i stvarnog pravca užeta);
2) projektom predviđen najveći ugib nosećeg užeta i dozvoljeno odstupanje;
3) dozvolejni uspon dizalične staze u uzdužnom pravcu;
4) dozvoljena razlika u visini dizaličnih šina u poprečnom pravcu na pravac kretanja;

5) dozvoljena razlika horizontalnog odstojanja između šine dizalične staze na stabilnom
tornju i šine dizalične staze u suprotnom balansnom tornju (stubu) ili na tlu (samo kod
paralelnog kretanja krajeva užadi).
Član 162.
Kabl – dizalica, osim dokumetacije iz člana 140. ovog pravilnika, mora imati i slijedeću
dokumentaciju:
1) potvrdu o tehničkom prijemu metalne konstrukcije kabl – dizalice;
2) dokaz o kvalitetu zavarenih dijelova metalne konstrukcije kabl – dizalice;
3) dokaz o tehničkom prijemu temelja i dizaličnih staza sa podacima o izvršenim
geodetskim mjerenjima pravca i visine;
4) dokaz o ispravnosti pričvršćenja noseće užadi za konstrukciju tornjeva (stubova),
odnosno za pokretne kućice mehanizama;
5) dokaz o provjeravanju ugiba noseće užadi;
6) dokaz o provjeravanju položaja balansnog tornja (stuba).
Član 163.
Ugib nosećeg užeta ispituje se pri položaju teretnih kolica u sredini između tornjeva i sa
najvećim dozvoljenim opterećenjem.Stvarni ugib nosećeg užeta ne smije biti veći od
ugiba predviđenog proraćunom.
Položaj balansnog tornja (stuba), utvrđen projektom ispituje se postavljanjem
neopterećenih teretnih kolica u neposrednu blizinu suprotng ( stabilnog) tornja (stuba).
Pri provjeravanju dizaličnih staza mjeri se uzdužni uspon šina kolosjeka, da li su šine
prave i da li su horizontalne u poprečnom presjeku i rastojanju između šina kolosjeka na
jednom i drugom tormju, odnosno rastojanje šina između dizaličnih staza stuba.
Član 164.
Noseće čelilno uže kabl –dizalice mora se održavati u ispravnom stanju pregledima
prema članu 125. ovog pravilnika i povremenim podmazivanjem prema tehničkom
upustvu proizvođača.
Ako je uže iz stava 1. ovog člana zatvorene konstrukcije (oklopljeno), mora se zamijeniti
ako se pri pregledu takvog užeta utvrdi da na najoštećenijem mjestu na dužini od 1m ima
više od 17% pokidanih žica od ukupnog broja žica u spoljašnjem zaštitnom oklopu,
odnosno da su pokidane dvije susjedne žice u zaštitnom oklopu.
Ako je uže iz stava 1. ovog člana otvorene konstrukcije (spiralno uže), mora se zamijeniti

ako se pri pregledu takvog užeta utvrdi da na najoštećenijem mjestu ba dužini od 1m ima
više od 10% pokidanih žica od ukupnog broja žica u užetu.
Ako se na užetu iz stava 1. ovog člana utvrdi da je procenat pokidanih žica manji od
propisanog u stavu 2., odnosno stavu 3. ovog člana, dalja upotreba takvog užeta
dozvoljava se samo uz pojačan nadzor nad stanjem nosećeg užeta.
Član 165.
Pokretna kabl – dizalica mora imati uređaj sidrenja za šine kolosjeka (ručna ili
automatska kliješta i dr.).
Kabl – dizalica koja se pri radu povremeno premješta po kolosjeku može da ima ručni
uređaj za sidrenje, a kabl – dizalica koja se pri radu češće premješta po kolosjeku mora
imati automatski uređaj za sidrenje.
Nakon svakog prekida rada kabl – dizalica se mora usidriti pomoću uređeja iz stava 1.
ovog člana.

11. Mobilne dizalice
    Član 166.
    Na mobilnim dizalicama mehanizam za dizanje mora da ostvarti 125% nazivne vučne sile
    užeta i da drži teret u obješenom položaju.Mehanizam za spuštanje mora da izdži 125%
    nazivne vučne sile ograničene čvrstoćom užeta ili sposobnošću spojnice ili kočnice.
    Mehanizam za dizanje kraka na mobilnim dizalicama mora biti sposoban da podigne krak
    i 125% nazivnog tereta.
    Ako mehanizam za okretanje kraka nije samokočni, mora se ugraditi kočnica za
    sprečavanje okretanja.
    Član 167.
    Komande za dizanje tereta i kraka i za okretanje i teleskopiranje kraka moraju se vratiti u
    neutralan položaj nakon prestanka djelovanja sile na njih.
    Na komandnim polugama za opsluživanje rukom potrebna sila ne smije prelaziti 150 N, a
    za opsluživanje nogom 200N.Dužina putovanja komandnih poluga za opsluživanje
    rukom, ne smije da bude veća od 350 mm, a za opsluživanje nogom veća od 250 mm.
    Član 168.
    Pri sistemu vožnje gusjenicama mobilna dizalica mora bez tereta savladati uspon pod
    nagibom 30% na ravnom, čvrstom i suhom terenu.Ovaj tip dizalice mora biti sposoban da
    se kreće lijevo i desno u bilo kom pravcu vožnje.Ovom dizalicom se upravlja sa položaja

vozača na okretnoj konstrukciji.
Član 169.
Kočnica za vožnju mora držati dizalicu u radnim uslovima i pri najvećem nagibu terena.
Član 170.
Kod dizalica sa konzolnim podupiračima, točkovi ili gusjenice koji se nalaze u granicama
podupirača moraju se postupno rasteretiti.
Član 171.
Maksimalna masa protivtegova određuje se stabilnošću unatrag i to na čvrstoj i ravnoj
površini kod najvećeg dohvata kraka pri najmanjem radijusu, sa kukom, koturačom ili
grabilicom na tlu i sa podupiračima podignutim sa tla.
Na dizalicama sa gusjenicom za određivanje mase protivtega horizontalno odstojanje
između težišta dizalice i ose okretanja mora da je manje od 70% radijalnog odstojanja
okretanja od zadnje ivice preturanja u najmanje stabilnom pravcu.
Kod dizalica sa točkovima za određivanje mase protivtega cjelokupno opterećenje svih
točkova na strani šasije ispod kraka mora da je najmanje 15% od cjelokupne mase
dizalice ako je uzdužna osa gornjeg okretnog dijela dizalice namještena pod uglom od 90
C prema uzdužnoj osi šasije vozila dizalice.Ako je uzdužna osa okretnog gornjeg dijala u
istom pravcu s uzdužnom osom šasije vozila u bilo kom smjeru, za određivanje mase
protivtega cjelokupno opterećenje svih točkova na manje opterećenoj strani šasije mora
da je najmanje 15% od cjelokupne mase dizalice.
Član 172.
Teleskopski krak mora imati pokazivač dužine (od minimalnog do maksimalnog
položaja), koji je dizaličaru lako uočljiv s upravljačkog mjesta dizalice.
Član 173.
Krak mora imati zaustavljivače protiv pada unatag na nagnutom terenu ili pri jakom
vjetru u vidu odbojnika, hidrauliučnog cilindra i sl.
Član 174.
Najveća nosivost mobilnih dizalica iznosi 75% tereta na granici stabilnosti za isti
radius.U nosivost ulazi i težina tereta i težina grabilice ili slične zahvatne naprave.
Najveće nosivosti seodnose na pravac najmanje stabilnosti dizalice.
Nije dozvoljeno prenositi teret preko prednjeg dijala vozila dizalice.
Član 175.

Koeficijent sigurnosti užeta mora biti veći od 5.
Član 176.
Odnos prečnika bubnja i užnioca na centru užeta prema nazivnom prečniku užeta mora
biti veći od sljedećih vrijednosti:

Član 177.
Mobilna dizalica mora u kabini imati vidljivu tablicu sa sljedećim podacima:
1) najveća nosivost dizalice za odgovarajuće radijuse pri određenoj dužini kraka;
2) nosivost dizalice pri izvlaćenju kraka;
3) najveća nosivost dizalice za odgovarajući broj grana užeta;
4) najveća nosivost dizalice kada se upotrebljavaju različite dužine produžetaka kraka za
odgovarajuće radijuse.
Element Najmanji odnos
Bubanj za dizanje tereta
Užnica za dizanje tereta (rorirajuća)
16,0 : 1
18,0 : 1
Užnica za izravnjavanje za dizanje tereta 14,0 : 1
Užnica za izravnjavanje za dizanje kraka 12,5 : 1
Bubanj za dizanje kraka 14,0 : 1
Užnica za dizanje kraka 16,0 : 1
Član 178.
Spojnice i kočnice moraju imati mogućnost podešavanja zbog habanja.
Član 179.
Mehanizam za okretanje kraka mora omogućiti lagan start i zaustavljanje sa različitim
stepenima ubrzavanja i usporavanja.
Član 180.
Kabina dizalice mora imati prozore sa dobrim pregledom manipulisanog prostora.Svi
prozori moraju biti od sigurnosnog stakla.
Vrata kabine moraju biti zaštićena od namjenog otvaranja ili zatvaranja za vrijeme
pogona dizalice.Vrata sa šarnirima u blizini dizaličara moraju se otvarati na spoljašnju
stranu, a klizna vrata moraju kliziti unatrag pri otvaranju.

Stepenice i ručni držači moraju omogućiti ulaz i izlaz iz kabine u pristup krovu kabine.
Izduvni gasovi motora s unutrašnjim sagorjevanjem moraju se cijevima odvoditi na
stranu kabine što dalje od upravljačkog mjesta dizalice.Sve izduvne cijevi na prilaznom
radnom mjestu ili kod upravljačkog mjetsa dizaličara, kao i zagrijani dijelovi moraju biti
toplotno izlovani.
Član 181.
Podupirači mobilnih dizalica moraju imati mogućnost učvršćenja ne samo u izvučenom
nego i u uvučenom položaju.

12. Hidraulični uređaji na dizalici
    Član 182.
    Sigurnosni ventili, hidroakumulatori, hidrocilnindri, hidromotori i pumpe, cjevovodi i
    crijeva koji rade pod pritiskom moraju imati potvrdu o kvalitetu.
    Član 183.
    Hidraulična oprema mora biti projektovana i izrađena tako da pri pravilnoj upotrebi ne
    može doći do havarije dizalice ni onda kada dođe do prekida dovoda energije, oštećenja
    ili prekida cjevovoda, crijeva ili njegovih spojeva, kao i kvara na hidrauličnim
    uređajima.Pri tom se odgovarajući pogonski mehanizmi moraju automatski zaustaviti čak
    i kada se upravljački uređaji ne nalaze na nultom položaju ili nastaviti kontrolisano
    kretanje.
    Član 184.
    Hidraulični savitljivi vodovi i cjevovodi pod pritiskom moraju biti proračunati
    koefocijentom sigurnosti i to:
    1) čelične cijevi između hidrauličnog upravljačkog uređaja i radnog cilindra s
    koeficijentom sigurnosti većim od 2,2;
    2) čelične cijevi koje nemaju sigurnosne ventile protiv povećanja pritiska iznad
    dozvoljenog, a koji može da izazove lom cijevi, koeficijentom sigurnosti većim od 5,5;
    3) savitljivi vodovi između hidrauličnog upravljačkog uređaja i radnog cilindra
    koeficijentom sigurnosti večim od 5.
    Za čelične cijevi koeficijent sigurnosti određuje se u odnosu na konvencionalni napon
    tečenja, a za crijeva u odnosu na zateznu čvrstoću.
    Član 185.
    Cjevovodi pod pritiskom moraju se ispitati pod pritiskom većim od 50% od nazivnog

(radnog) pritiska, pri čemu mora biti obezbjeđena hermetičnost sistemma.
Član 186.
Hidraulični savitljivi vodovi treba da se postave na dizalicu tako da je nemoguće njihovo
mehaničko oštećenje zbog povezivanja sa čeličnom konstrukcijom.
Hidraulični savitljivi vodovi koji se nalaze u neposrednoj blizini radnog mjesta dizaličara
moraju biti uvučeni u čeličnu cijev ili imati drugu odgovarajuću zaštitu.
Član 187.
Cjevovodi hidrosistema moraju biti sigurno pričvršćeni tako da je nemoguće njihovo
pomjeranje i oštećenje, kao i narušavanje hermetičnosti spojeva.
Član 188.
Hidroakumulator se mora postaviti u hidrosistem tako da je obezbjeđeno sljedeće:
1) zaštita od previsokog pritiska u njemu pri punjenju sigurnosnim hidroventilom;
2) provjera pritiska u hidroakumulatoru;
3) pražnjnje hidroakumulatora;
4) mogućnost odvajanja hidroakumulatora od hidrosistema.
Ako se pritisak u hidroakumulatoru spusti ispod dozvoljenog, na upravljačkom pultu se
mora pojaviti svjetlosni ili zvučni signal.
Na dizalicama koje u sastavu hidroopreme imaju i hidroakumulator mora na vidnom
mjestu da stoji natpis ili odgovarajući simbol: …OPREZNO! HIDROAKUMULATOR!
PRIJE DEMONTAŽE SISTEMA HIDROAMULATOR ISKLJUČITI ILI SMANJITI
PRITISAK OD ATMOSFERSKOG“.
Član 189.
Kod hidrauličnih upravljačkih utređaja mora biti isključena mogućnost nenemjernog
uključenja upravljačkih poluga.Potrebna sila na upravljačkim rulnim polugama ne smije
da bude veća od 150 N, a na nožnim pedalama ne veća od 200 N.
Hidraulični upravljački uređaji koji nisu stalno uključeni nakon prekida djelovanja
moraju da se vrate u početni položaj i da isključe ili zaustave odgovarajući pogonski
mehanizam.
Član 190.
Ako se prekine dovod energije na dizalicu ili na njene centralne agregate, svi uključeni
hidraulični pogonski mehanizmi moraju automatski da se zaustave iako se upravljački
elementi ne nalaze u nultom položaju.Pri uspostavljanju dovoda energije mora biti

isključena mogućnost nekontrolisanog pokretanja pogona.
Pri prekidu dovoda energije mora da bude omogućeno spuštanje tereta, kao i spuštanje ili
uvlačenje strijele do položaja u kome je dizalica bezbjedna čak i pri djelovanju vjetra ili
položaj u kome se izvršava neophodna tehnološka opreracija.
Član 191.
Na upravljačkom pultu mora da se postave signalni uređaji koji će davati informacije o
pritisku, temperaturi i drugim parametrima koji su važni s aspekta sigurnosti hidrauličnih
uređaja pogonskih mehanizama, a čije djelovanje rukovalac ne vidi neposredno.
II. ZAVRŠNE ODREDBE
Član 192.
Odredbe ovog pravilnika, osim odredaba člana 125. do 139. (o pregledu i ispitivanju
dizalice), člana 142. do 144. ( o održavanju dizalice) i člana 145. do 147. (o rukovanju
dizalicom) neće se primjenjivati na dizalice, njihove dijelove i opremu koji su
projektovani, koji su u fazi izrade, odnosno koji su proizvedeni prije dana stupanja na
snagu ovog pravilnika.
Član 193.
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaju da važe Pravilnik o opštim mjerama i
normativima zaštite pri radu sa dizalicama („Službeni list SFRJ“, broj:30/69) i odredbe
člana 450, 602, 603, 604, 605, 606, 612, 613, 614. i 615. Pravilnika o tehničkim
normativima za livničku industriju („Službeni list SFRJ“, broj:14/79).
Član 194.
Ovaj pravilnik stupa na snagu nakon isteka šest mjeseci od dana objavljivanja u
„Službenom listu SFRJ“.
Br. 06/01-48/3 Direktor

16. januara 1991. godine Saveznog zavoda za standardizaciju
    Beograd Veroljub Tanasković s. R.